Sana Muslić-Lukač je profesionalna sportašica, poslovna žena, supruga i majka, prvakinja svijeta u bodibildingu. Kaže da voli dobro izgledati, privlačno i veoma je posvećena sportu i poslu trenera koji obavlja u vlastitom fitnes centru. 

Pomaže ženama da postignu željeni izgled i promijene način svog života. Vjeruje u porodicu, u brak kao instituciju. 

Za nju je porodica centar svijeta, a majka je dvoipogodišnje djevojčice Farrah. 

Također, uživa u zbrinjavanju i udomljavanju napuštenih životinja. 

Volontira u različitim društvima za njihovu zaštitu i spašava ih s ulica Sarajeva i okolnih gradova.  

Otkud u vodama bodibildinga?

U teretanu sam ušla prvi put 2010. godine. Bila sam jako mršava srednjoškolka, na rubu anoreksije. Moj tadašnji momak, a sadašnji suprug Darman Lukač bio je takmičar u bodibildingu i započinjao je karijeru. U biti, na njegov nagovor sam prvi put i ušla u teretanu. Željela sam s tom fizičkom aktivnošću popraviti apetiti i poraditi na svojoj težini. 

Zajedno smo trenirali pod vodstvom Mirsada Terze. Vremenom, zajedno sa svojim suprugom, počela sam, kao profesionalna sportašica, nastupati po raznim bodibilding i fitnes takmičenjima. Već 2012. godine u Mađarskoj postajem svjetska šampionka u bodibildingu u IFBB, jedinoj priznatoj i najvećoj bodibilding federaciji na svijetu.

Postala sam jedina žena u historiji BiH koja je ikada donijela svjetsko zlato u našu zemlju. Vicešampionka svijeta sam bila 2013. godine u Mongoliji, u sjevernoj Kini. Zlatne medalje sam osvajala u fitnesu i tokom 2011. i 2012. godine, na internacionalnim, državnim prvenstvima i međunarodnim kupovima. 

U cijeloj svojoj karijeri osvojila sam samo jednu srebrenu medalju, sve ostale su bile zlatne. Postala sam i nacionalna sutkinja Bodibilding i Fitnes saveza FBiH i ujedno najmlađa sutkinja na Balkanu.

Može li se od sporta živjeti?

- U Bosni i Hercegovini teško. Većina bodibildera živi od privatnih treninga, fitnes studija koje pokreću ili rade neke srodne djelatnosti. Ja ne živim od svojih medalja niti me naša država nagrađivala za to. Živim od firmi i administrativnih poslova koje sam pokrenula sa svojim suprugom i našeg Fitnes centra „Oxide“ u sarajevskom naselju Stup.  

Kako okolina gleda na to što radite?

- U godinama kada sam počinjala, takmičari u bodibildingu bili su „zaštićena vrsta“. Bilo nas je malo i bili smo odabrani. Plijenili smo pažnju drugih. Fitnes je otad doživio veliku ekspanziju. Ljudi su počeli da doživljavaju teretane i fitnes centre kao nešto gdje razvijaju, čuvaju svoje zdravlje. 

Polako se shvata da teretana nije samo za „rast mišića“ i za „nabildavanje“ već i za poboljšanje zdravlja, kondicije, raspoloženja. Tada smo se suočavali s velikim predrasudama. Bili smo jedini bilderski par. Ja sam se takmičila u najtežoj ženskoj kategoriji bodibildinga, a moj suprug u muškom bodibildingu. 

Znali smo imati zanimljive situacije u gradu, naročito ljeti, kada smo u toku priprema, pa se muskulatura fino vidi. 

Uvijek tu ima grupa ljudi koje to fascinira, ali i ona kojoj se to nikako ne dopada. 

Posljednjih godina, nakon rođenja kćerke i zbog pomankanja vremena, ostala sam u lakšoj, fitnes, kategoriji i trenutno njegujem takav izgled. Mišićav, ali ženstven.

Kako se muškarci odnose prema Vama?

- Što se tiče kolega iz sporta, takmičara i sudijskog svijeta, uglavnom muških, uživam njihovo poštovanje. Trudim se biti dobra kolegica i sa svima imati korektne odnose. Nemaju straha od mene. I u vrijeme održavanja bodibilding forme održavala sam svoju ženstvenost. Uživala sam kada pohvalno govore o mom izgledu.

Međutim, nikada nisam imala nekih neprijatnosti na kakve mogu naići zavodljive i dopadljive žene.

Je li bilo ponuda da radite kao fotomodel?

- Bodibilding je šoubiznis, tako da je fotomodeling sastavni i neizostavni dio ovog posla. To je vizuelni i estetski sport gdje se trudimo što bolje izgledati. Mišićavo, sa što nižim procentom masti, s lijepom kožom i tenom i otuda nje nikakvo čudo što poželimo da malo ovjekovčimo našu formu i bljesnemo na stranicama različitih bodibilding i fitnes magazina i portala širom svijeta.

Kako usklađujete porodične i sportske obaveze?

- Porodica i moje ljubimice su uvijek na prvom mjestu. Moj suprug i naša kćerka su centar mog svijeta. Nas troje smo jako vezani i nerado se odvajamo. Srećom, vodimo privatni biznis pa uspijevamo provoditi puno vremena s Farrah. Inače, ona je jako željena beba i ne dozvoljavamo da zbog bilo kojeg posla bude uskraćena za roditeljsku pažnju.

Ima li podršku društva za ono čime se bavite?

- Ne. Državne podrške nema. Bilderi su Sportskom savezu naše zemlje „zadnja rupa na svirali“. Tako je već godinama. Za naše kotizacije, takmičenja i nagrade nikada nema novca pa smo već i navikli na takvo nešto. Takmičari se sami snalaze. Otuda i nema puno onih koji se ovim poslom bave. Međutim, mi se ne predajemo. 

Fitnes industrija doživljava ekspanziju i uvijek ima onih koji, uprkos nebrizi društva, žele da se iskažu i budi neko ko će se za ljepotom njihovog tijela okretati.

Budući planovi?

- Najesen se planiram opet takmičiti. To će biti moj povratak nakon poroda i zaista ga željno iščekujem. Dotad planiram odraditi još nekoliko fotografiranja. Uživam da se kočoperim ispred objektiva fotoaparata i u svim drugim poslovima koje radim. Naravno, planiram sretno udomiti i životinje koje imam - kaže Sani Muslić-Lukač.