Alena Borić (19) članica je Karate kluba Novi Grad iz Sarajeva. Ovim sportom počela se baviti od svoje pete godine. Kako je odrastala, ljubav prema karateu je postajala sve veća.
- Kao mala, tada nisam znala zašto baš karate. Prema pričama roditelja, saznajem da sam im stalno ponavljala kako hoću da treniram karate. Na kraju su me upisali u karate klub u kojem i danas treniram. To je zapravo disciplina koja nas uči poštovanju unutar borilišta i van njega, poštovanju samoga sebe, protivnika, trenera, sudija i publike - kaže Alena, koja je završna godina Srednje građevinsko-geodetske škole u Sarajevu.
Kroz fotografije se prisjeća i svojih prvih karate koraka.
- Najviše se sjećam polaganja za pojaseve, jer smo se dugo pripremali, a i osjećaj kada radiš najbolje što možeš pred tri člana komisije - prisjeća se mlada Sarajka, za koju medalje sa državnih prvenstava imaju poseban značaj.
Mnogi odustali
Smatra da je karate veoma zapostavljen sport u BiH.
- Sva moja takmičenja finansiraju roditelji. To nije samo problem u mom slučaju već u cijeloj BiH. Bilo je takmičenja na kojim nisam mogla učestvovati jer bi to bilo previše novca za moje roditelje. Poznajem dosta takmičara koji su odustali od karatea zbog ovakvih problema - govori mlada karatistkinja.
Kako bi bila spremna za važna takmičenja, Alena vrši kvalitetne pripreme.
- Kada nam se bliže važna prvenstva, odricanje je maksimalno. Naravno, kao i svakome, tako i meni dođe period manjka motivacije ili psihički pad. To je sve dio prepreka koje nas sputavaju. S obzirom na to da sam svjesna da zbog toga ne treba da odustajem, često gledam motivacione filmove i slušam muziku. Poslije toga dobijem veću želju za treningom pa tako i prebrodim krizni period - kaže naša sagovornica, kojoj je najveći uzor na svjetskoj karate sceni Azerbejdžanac Rafael Agaev (Aghayev).
Povišen adrenalin
Ispričala nam je i jednu zanimljivu anegdotu s državnog prvenstva.
- Bila je borba puna volje i želje s obje strane. Onda u jednom trenutku vidim trenere kako energično govore svojim takmičarima šta da rade, mašući i rukama i nogama, a s druge strane publika skače. Sav mi je taj prizor izgledao smiješan poslije borbe, ali u borbi zbog toga skače adrenalin - priča nam Alena, koja je sa svojim protivnicima van borilišta u jako dobrim odnosima.
Što se tiče ljubavnog života, Alena tu ima distancu.
- Ne dam svakome blizu sebe, jer volim svoju slobodu. Moj tip muškarca - visok, crna kosa i plave oči - otkriva mlada Sarajka, koju najviše odmara crtanje, čitanje knjiga i druženje s prijateljima i porodicom.
Alenin cilj je odlazak na Olimpijske igre.
- Kako svakom uspješnom karatisti, tako je i meni cilj Olimpijada. U budućnosti planiram upisati Arhitektonski fakultet. Paralelno s tim idu i pripreme za državno prvenstvo - zaključuje Borić te mladima poručuje da svoje vrijeme provode na adekvatan i društveno koristan način.
