RUKOMET

Legende iz inata

U januaru će raja vrijeme kratiti gledajući rukomet, a potom se vjerovatno i sladiti komentarima, moglo je ovako, moglo je onako

Rukometaši BiH: Malo ko mari za njih

Piše: Amer ČULIĆ

16.6.2019

Ako se igdje bolje i kristalnije odražava klasični, tradicionalni bh. inat, svojstven svim narodima i narodnostima, i Nikoli i Mirsi i Nebojši - onda je to među rukometnim reprezentativcima BiH s Bivoljeg Brda, Maglaja, Banje Luke...

Oni su prvo sportisti iz inata, skupina o sebi najprisebnijih ljudi u državi. Rukometaš naprosto ne može biti svako, da je tako govore i nimalo optimistične prognoze da će se taj sport ugasiti kroz koju deceniju, da polako nestaje. I onda na sve to, biti rukometaš u BiH? U najmanju ruku - mazohizam.

Ili možda nije ako ste baš dobri pa vas put odvede, naprimjer, u Francusku pa tamo, zadržite li se minimum tri godine, makar i u drugoj ligi - imate zagarantovanu penziju. Ili ako dospijete u rukometni NBA njemačku Bundesligu, pa se iole obezbijedite... 

To je jedno, drugo je ovo naše. Koliko god da u ovoj i ovakvoj državi koja svakako ne mari za sport, sakupite kvalitetnih igrača ništa to ne mora značiti. Ovdje nije potrebno imati dobrih rukometaša da bi na terenu pobrali plodove. Ovdje treba biti sirovo inteligentan, oštrouman, znati plesati po žici i praviti stotine "mandži" jer kako uopće da igrači odu na gostujuću utakmicu. Sve je potrebnije od suhog kvaliteta.

Ovdje i kada ste dobar rukometaš džaba je, jer se može desiti da dobiješ glat jednu Švicarsku, ali da tamo neko zaboravi prijaviti igrača, pa reprezntacija ne ode onamo gdje je trebala. Ovdje možete biti Melvin Ričardson i možemo mi imati šest Mevlina, ali ako Savez ne plati hotel na vrijeme - šta ćeš Melvine dragi, ko ti je kriv što si izabrao baš rukomet, a Bog te dao u BiH.

Rukometna reprezentacija je reprezentacija iz inata. Dolaze ljudi uz veoma skromne naknade da treniraju u mizernim uslovima u odnosu na sve druge, rizikuju povredu, bore se sa futavštinama, javašlucima i premazanostima raznih fela i uz sve to ne zanimaju skoro nikoga. Do večeras kada su obezbijedili plasman na Euro 2020, mnogi su čuli da reprezentacija nešto igra tek u srijedu prije prve utakmice s Bjelorusima u Tuzli. Dotad su se okupili, pripremali, živjeli.. 

Zanimljivo je još, a i to je vjerovatno stvar inata, da su oni najbolji kada se za njih ne mari. Nebrojeno puta pokazali su oscilacije od nevjerovatno lošeg do impresivnog i to u samo nekoliko dana. No i to je razumljivo i opravdano.

Momcima, selektoru Šumanu, pomoćnicima, rijetkima koji im izlaze u susret - svaka čast. Bit će zanimljiv tmurni januar 2020. Svakako tada ništa nema, pa će raja vrijeme kratiti gledajući rukomet, a potom se vjerovatno i sladiti komentarima. Moglo je ovako, moglo je onako. Moglo je i nikako.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.