POTRESNA ISPOVIJEST

Hasan Dudić otkrio: Kada sam došao u Beograd spavao sam na klupi

Napolju hladno, a ja samo u odjelu, gledao sam na sat kada će pola pet da dođe autobus za Šabac, crkavao sam od zime

Hasan Dudić - Avaz
Hasan Dudić - Avaz
Hasan Dudić - Avaz
Hasan Dudić - Avaz
Hasan Dudić i Šaban Šaulić - Avaz
L. S. R.

2.5.2024

Pjevač Hasan Dudić prisjetio se svog dolaska u Beograd i otkrio da je u početku spavao na klupi i smrzavao se.

- Bio sam tako blizu, a tako daleko, Beograd i Šabac bili su udaljeni dva sata putovanja autobusom. Imao sam već dvije godine staža i orkestar iz hotela „Metropol“ je svirao tada u Banji Koviljači, tu sam ih upoznao, spakovao sam svoje odijelo, par košulja i torbicu i došao kod njih u Beograd. Lijepo su me dočekali i svi su rekli: „Ovo je onaj mali, Šabanov brat“. Sviralo je devet muzičara, pjevao je Toma Zdravković, Kvaka, Šemsa i ja kao atrakcija -prisjetio se pjevač.

Kaže da u Beogradu nije imao gdje da spava, te da se snalazio.


- Pjevao sam toliko bila je prava ludnica, ali kada je došao fajront u kafani, nisam imao gdje da spavam. Hotel nije htio da me primi, nisam imao ličnu kartu, bio sam maloljetan. Onda su me jedan momak iz obezbjeđenja i njegova žena primili na dva, ti dana. Poslije toga su mi dali da spavam na Adi Ciganliji u bungalovima, bio je oktobar mjesec i bilo je jako hladno. Tada sam se razbolio i morao sam kući u Šabac da odem, a poslije par dana sam se vratio i nastavio da pjevam u restoranu „Kovač“ – priznao je Hasan a prenose mediji u Srbiji.

Otkrio da je nakon toga brzo našao smještaj.

- Nakon toga sam upoznao jednog čovjeka koji me je odveo u hotel, tu su mi dali sobu, imao sam sve, čak i televiziju, prali su mi košulje. Taj čovjek mi je rekao da ću sa tog mjesta napraviti karijeru i sve je počelo iz tog hotela gdje sam pjevao. Bilo je dana i kada sam spavao na klupama, sjećam se da sam pjevao u jednoj kafani gdje su u pola tri najavili fajront, a ja sam ostajao dok posljednji gosti ne odu. Oko pola četiri ujutru krenem niz Balkansku ulicu i vidim jedna otviorena vrata, uđem u zgradu, stanem uz zid i stojeći spavam. Napolju hladno, a ja samo u odjelu, gledao sam na sat kada će pola pet da dođe autobus za Šabac, crkavao sam od zime, kada uđem u autobus i kada čovek pusti grijanje, ja odmah zaspim - zaključio je Dudić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.