Podgoričanin Dejan Radonjić trener je jedinog euroligaša s ex-yu prostora. Popularni Radonja je u prošloj sezoni sa Crvenom zvezdom osvojio nova tri trofeja, a pred nove izazove razgovarali smo s njim u dvorani "Aleksandar Nikolić".

Prisjetio se svojih igračkih početaka, utakmica protiv Bosne, ali i gostovanja Budućnosti iz Podgorice odmah nakon krvavih događanja u našoj državi.

Atmosfera u Mejdanu

- Igrali smo utakmice Eurolige jer je tadašnja SR Jugoslavija bila pod sankcijama. Sjećam se utakmice protiv Fortituda. Rekli su nam da ćemo imati veliku podršku s tribina, a u Zetri nas je dočekalo nekoliko hiljada italijanskih vojnika koji su navijali za tim iz Bolonje – kazao je Radonjić.

Također, Radonjić se sjeća utakmica prije raspada bivše Jugoslavije, ali i utakmice u Tuzli, Sarajevu i Širokom Brijegu u prvoj sezoni Jadranske lige.

- Ja sam odrastao uz utakmice košarkaškog prvenstva Jugoslavije, a Crnogorci su nekako bili naklonjeni Bosni koja je uvijek imala strašan tim. Od 1979. godine kada su postali prvaci Evrope pa svih narednih godina. U Tuzli sam igrao utakmicu Jadranske lige i sjećam se fenomenalne atmosfere u Mejdanu. Nikada nisam imao nijedan problem u BiH i uvijek se rado sjećam tih gostovanja – kazao je Radonjić.

No, na početku svoja dva mandata na klupi Crvene zvezde je upisao poraze u Širokom Brijegu i lani u Laktašima.

-Tako se potrefilo, ali to neće promijeniti moj odnos prema BiH – istakao je Radonjić.

Karakteristike ličnosti

Poznat je kao trener, jedan od rijetkih, koji ne psuje sve i svašta svojim igračima. Kaže kako nema pravo obrazloženje zbog čega je to tako.

- Puno puta sam dobio to pitanje. Odgovor je, možda, u karakteristikama moje ličnosti.

Imao je privilegiju da ga u igračkoj karijeri trenira legendarni Bogdan Tanjević.

- Boša kao da je predosjetio da ću otići u trenerske vode. Na zalasku moje karijere imao sam jedan razgovor s njim. Pamtim gotovo svaku riječ i njegov savjet. On je veliki stručnjak i čovjek.

Nedavno je u Bajernu iz Minhena sarađivao s Emirom Mutapčićem i Nihadom Đedovićem...

-Muki (Mutapčić op. a) je bio moj prvi asistent, ali ga ja nisam tako doživljavao. Imali smo izvanrednu saradnju, a i danas se čujemo. Nihad je temperamentan momak, možda malo i tvrdoglav, ali je odličan košarkaš – riječi su Radonjića.

S Radonjićem smo evocirali uspomene na neka sretnija vremena. Pričao nam je o utakmicama protiv Bosne za koju su igrali Dobraš, Alibegović, Alihodžić, Marković... O utakmicama protiv Slobode za koju su igrali Mitrović, Mršić, Mulaomerović. Kao dlan o dlan prošla su ček četiri sata razgovora s euroligaškim trenerom, a mogli smo nastaviti do jutra. Crvenu zvezdu je čekala prijateljska utakmica s rumunskom Oradeom (74:50), a Radonjića i tim uskoro očekuju novi izazovi na svim frontovima. Posebno je težak početak sezone kada su crveno-bijeli pet puta gosti u sedam utakmica.

Sin nasljednik

Sin Dejana Radonjića otisnuo se u trenerske vode.

- To je bio njegov izbor. Važno mi je da je zainteresiran, a još je na početku da bi se donosio neki sud – kazao je Radonjić.