MIRIŠE NA KRAJ

Posljednji voz za historiju

Ne ide nam mnogo stvari u korist, ali imamo mi svog asa, koji se polako približava (četr)desetci

Džeko: Jedina konstanta reprezentacije. N/FSBiH

20.3.2024

Bosnu i Hercegovinu kao zemlju očekuje historijski dan. Smješka nam se otvaranje pregovora za Evropsku uniju, ali ono što sportske fanatike, kakav sam i sam, više interesuje je ta utakmica baraža sa Ukrajinom za Euro.

Realno, slabo nam šta ide u korist. Autsajderi smo, već smo i oguglali na poraze u baražu, a i kolektivna forma nam je, što bi se u narodu reklo, ni tamo ni vamo.

Očekivanja od baraža

To je sve dovelo da nema one euforije na koju smo već odavno navikli. Pa u Bosni i Hercegovini "Zmajevi“ su zakletva, ali sada sve je tiho, možda i pretiho.

- Nekako imam osjećaj da se ništa ne očekuje. Bar što se tiče baraža, koje smo igrali do sada, ovo je već četvrti, peti – kazao je Edin Džeko na konferenciji za medije, a imao je poruku i za mlađe:

- Oni su budućnost, nisam ja budućnost ove reprezentacije. Nije lagano otići na veliko takmičenje. Svi oni trebaju da gledaju sada, ovo je koliko-toliko dobra šansa. Bit će ih naravno još, ali nije lagano. Prije svega sutra trebamo dati maksimum i gledati to kao zadnju šansu.

Je li posljednji put

Jedino što mi se provlači kroz glavu u ovoj nepodnošljivoj tišini je da je ovo možda posljednji put da ćemo Edina Džeku gledati kao kapitena. Šta znam, možda mu je dosadilo gombati se sa sveprisutnom politikom u našem fudbalu i miriti na sve strane. Možda ga tijelo ne sluša kao prije. 

Ima li tu i žara više? Može li on to uopšte? Nije malo 38 godina, valja trpiti da vas neko udara po nogama više od dvije trećine života. A nije ni da je proveo cijeli život u nekom vinogradu u Toskani, pa da ga sve navedeno ne dotiče.

S našom reprezentacijom je to uvijek drž' - ne daj, napati žestokog favorita i kožu skupo prodaj, pa se obrukaj protiv nekih Bože me sačuvaj selekcija i na jedvite jade spašavaj šta se spasiti može.

Jedina konstanta od dana kad je zakoračio na travnjak u najdražem dresu bio je upravo Džeko. Od Turske te sada već prahistorijske 2007. do danas čini se samo Ukrajincima nije napunio mrežu. Iako je to činjenica, činjenica je i da niko za Dijamanta nema lijeka. Nemate ga ni vi Ukrajinci. Strah vas još možda nije uhvatio, ne brinite, ubrzo će.

Stoga, Džeksone zabij im gol, pa puta dva i onda hajde nazad do rodnog grada da se još jednom upišeš u historiju.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.