Da su okolnosti normalne, Ukrajinka Jaroslava Mahučih danas bi bila prva favoritkinja za zlatnu medalju u skoku u vis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu. Čudesna djevojka zapalila je svijet sporta 2019. kada je samo nekoliko dana nakon 18. rođendana preskočila 2,04 metra i osvojila srebro na SP-u u Dohi. Nije se zaustavila na tome, prošle zime preskočila je 2,06 i došla na treće mjesto svih vremena u dvorani, a na to je nadovezala i naslov europske dvoranske prvakinje, te olimpijsku broncu u Tokiju. 

Nije se uspjela adekvatno pripremiti za SP

I sve to prije 20. rođendana. Mnogi stručnjaci uvjereni su da je ova donedavna tinejdžerica na dobrom putu da za koju godinu pošalje u povijest i svjetski rekord Stefke Kostadinove koji traje već više od tri desetljeća.

Jaroslava je sebi za ovu zimu zacrtala osvajanje svjetskog dvoranskog zlata, a premda i dalje tvrdi da joj je to cilj, nakon svega što joj se događalo proteklih sedmica vjerovatno će biti zadovoljna ako se iz Beograda vrati s bilo kakvom medaljom. Njena rodna Ukrajina pod žestokim je napadima ruske vojske i Mahučih se u takvim okolnostima nije uspjela adekvatno pripremiti za SP, ni fizički ni psihički. Njena svjedočanstva su potresna, kao i mnoga druga koja posljednjih sedmica dolaze iz Ukrajine.

- Bio je 24. februar, 4.30 ujutro, kada sam se probudila u svom stanu u Dnjipru zbog strašnih zvukova eksplozija, topničke vatre i pucnjave. I prije nego što sam nazvala roditelje, shvatila sam da je počeo rat. Užasan je osjećaj kad razmišljate da je takvo nešto moguće u 21. stoljeću. Ne mogu riječima opisati što sam osjećala u tim trenucima i voljela bih da niko na svijetu to ne iskusi - ispričala je Mahučih uoči početka SP.

Jasno je da u tim prvim danima nikakvi treninzi nisu dolazili u obzir.

- Nakon sati punih panike, napustili smo grad i preselili se u malo selo nedaleko od kuće. U to vrijeme niko nije razmišljao o treninzima jer smo bili prisiljeni provoditi dane u podrumu, prateći iz minute u minutu vijesti iz Kijeva, Sumija i Harkiva. Tek nakon nekoliko dana počela sam trenirati, ali ne na stadionu.

Nastup na Svjetskom prvenstvu nije joj bio ni na kraj pameti.

- Bila smo u kontaktu s Ukrajinskim atletskim savezom, sa svojim menadžerom i njegovim ukrajinskim pomoćnikom. Svi smo tražili najbolji i najsigurniji način za nastavak treninga i tek tada smo počeli razmišljati o prilici da nastupim ovdje u Beogradu. Teško mi je i zamisliti kako smo uspjeli, ali u saradnji sa Svjetskom atletskom federacijom, Rumunijom i Srpskim atletskim savezom, dogovorili smo moj odlazak u Beograd, putovanje od gotovo 2.000 kilometara.

I samo putovanje do Beograda pretvorilo se u nevjerovatan izazov.

- Trebalo mi je više od tri dana da dođem ovamo, bilo je to nervozno putovanje. Stotine telefonskih poziva, mnoge promjene smjera, eksplozije, požari i sirene za zračni napad. Voljela bih misliti da je to bila samo noćna mora, ali to je stvarnost u mojoj zemlji. U Beograd smo stigli 9. ožujka. Srpski atletski savez pobrinuo se za nas i omogućio nam treninge, ali nemoguće je zadržati fokus. Sve moje misli su u Ukrajini i sa svim Ukrajincima koji sada brane našu domovinu.

Odlučila je, kaže, nastupiti jer želi predstaviti Ukrajinu na najbolji mogući način na međunarodnoj sportskoj sceni.

Moramo se svugdje boriti da dokažemo svoju snagu

- Danas svi Ukrajinci imaju različita bojišta. Moramo se svugdje boriti da dokažemo svoju snagu i moć. Moja prva linija fronta ovih dana je takmičenje u skoku u vis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu. Cilj mi je ne samo pobijediti, želim i više od toga - poručila je.

Uz Mahučih, Ukrajinu u Beogradu predstavlja još pet atletičarki.