Nekadašnji teniski šampion Boris Beker (Becker) nedavno je osuđen na dvije i po godine zatvora zbog utaje imovine i malverzacija nakon što je proglasio bankrot tokom 2017. godine.
Ukoliko bude imao dobro ponašanje može napustiti pritvor nakon polovine odrađene kazne.
Ljudi bliski jednom od najboljih tenisera svih vremena emotivno su podnijeli njegov odlazak u zatvor, prije svega zbog toga što po završetku suđenja nisu ni imali mogućnost da se sa njim pozdrave, pošto je Boris odmah uz čuvare "sproveden" u zatvorsku ustanovu.
Sada se oglasila njegova nekadašnja supruga, Lili Beker (Lilly) koja je otkrila koje su to bile posljednje riječi koje je uputila Borisu prije odlaska u zatvor.
- Lilijan, njegova djevojka, mi je rekla da je dobro. Jasno je da se ne nalazi u hotelu sa pet zvjezdica i da je posramljen i ponižen. Najbolje što može jeste da ostane mentalno jak - rekla je Lili Beker gostujući u jednoj emisiji na televiziji "Fox".
Ona je pojasnila da se osjećala jako slomljeno kada je čula da je Beker osuđen na kaznu zatvora.
- Mislim da je kazna prestroga. Potpuno sam se slomila kada sam čula. Nisam mogla da vjerujem jer sam bila uvjerena da će biti kraće od dvije i po godine. Morala sam da se priberem, a nisam znala kako - poručila je ona.
Onda se osvrnula i na 12-godišnjeg sina. Kaže da on još ne shvata najbolje šta se tačno dešava.
- To ne bih poželjela nikome. Da dvanaestogodišnjem sinu moraš da kažeš da mu je otac u zatvoru. Bila je to najteža stvar koju sam uradila u životu. On nije shvatio šta se dešava, još uvijek ne razumije. Ima samo 12 godina. To mi slama srce, ali je od mene napravilo majku lavicu, jer mislim da smo kao porodica prošli kroz mnogo toga. Ne može da dočeka da posjeti oca u zatvoru - istakla je ona.
Na kraju je otkrila koje su joj bile posljednje riječi koje je uputila slavnom njemačkom treneru prije odlaska u zatvor.
- Rekla sam mu: Vidimo se sljedećeg vikenda, ako želiš, bit će sve u redu. Onda sam mu poslala srce. Nravno, voljela bih da ga posjetim uskoro sa sinom - navela je Lili Beker.
