Otac trogodišnjih sijamskih blizanki Ibrahim Ndiaye (50) iz Senegala bori se s najstravičnijom odlukom u životu.
On mora presuditi da li će razdvojiti svoje kćerke i tako rizikovati život jedne od njih.
BBC će sutra emitirati dokumentarac o ovom hrabrom ocu, kojega su u Veliku Britaniju iz Senegala dovele kćerke Mariem i Ndeja. Na Otok ih je dovela želja da u bolnici Great Ormond Street pronađe spas za svoje kćerkice.
Srce i glava
Ibrahim je prije toga tražio pomoć u klinikama u Belgiji, SAD-u, Njemačkoj, Zimbabveu, Norveškoj i Švedskoj. No, samo je iz Britanije dobio odgovor.
Djevojčice imaju odvojen mozak, srce i pluća, ali dijele jetru, mjehur, probavni sistem i tri bubrega. Mariem ima slabo srce i kako sada stvari stoje ne predstoji joj puno godina života. Ako podlegne ni njena sestra neće preživjeti.
- Ja sada ne razmišljam glavom nego srcem. Svaka odluka je važna i presudna. Toliko je posljedica. Šta god odlučim – kaže Ibrahim.
On je već ranije izgubio posao menadžera u turizmu, supruga se nemoćna da se suoči s problemima vratila u Senegal. Ibrahim, Mariem i Ndeja žive u Kardifu.
Ljekarski tim koji se bori za život djevojčica predvodi dr. Džo Brierli (Joe Brierley), pedijatar s velikim iskustvom.
- U poređenju na 20, 30 godina ranije možemo učiniti nevjerovatne. Ali samo zato što možemo, to ne znači uvijek da bi trebali – kaže dr. Brierli.
Slabo srce
On je već Ibrahimu objasnio šta će se dogoditi ako ne razdvoji svoje kćeri.
- Mariem je slaba i od njenog zdravstvenog stanja ovisi i život druge djevojčice. Mariemino zdravlje neće biti bolje, a opcije razdvajanja neće biti kada Mariem počne umirati – otvoreno je poručio pedijatar.
Ibrahim je svjestan i da razdvajanje djevojčica neće biti izvedeno bez velikog gubitka.
- Rečeno mi je da ću izgubiti Mariem. Svjetlo, nada, očekivanje – sve je nestalo - kaže.
Ipak, odlučio se na najteži korak. Da nikada ne razdvoji svoje djevojčice.
- One su zajedno jake. Nikada nisam osjećao da sam bio pod pritiskom da moram pristati na operaciju. Znam da će doći vrijeme kada će one morati otići. Ali u ovom momentu one mi pružaju razlog da živim. Ja moram znati da sam im dao sve što sam mogao. Sretan sam što sam bio dio njihovog i one mog putovanja. I dalje smo na tom putu – kaže Ibrahim.
