Nisu se do kraja ni spustile zavjese glamuroznog Sarajevo Film Festivala, koji je u svijet još jednom poslao sliku kosmopolitskog grada, otvorenog uma i slobodnog duha, a iz njegovih političkih suterena izvirili su ksenofobija i kratkovidost klasične balkanske provincije.
Narod i pravda, stranka Elmedina Konakovića, kojem, dok je pod omamljujućim reflektorima SFF-a koračao crvenim ćilimom, očito nisu smetali umjetnici koji otvoreno propagiraju vlastitu pripadnost LGBT populaciji, zatražila je od organizatora Parade ponosa da otkažu svoj septembarski defile ulicama Sarajeva.
U saopćenju punom jeftinog populizma, Narod i pravda procjenjuje da bi šačica miroljubivih homoseksualaca i drugih članova LGBT zajednice javnim manifestiranjem svoje seksualne orijentacije mogla pogoršati sigurnosnu situaciju u glavnom gradu!?
Konakovićeva stranka pri tome čudoredno izražava zabrinutost za moguće reakcije i konzervativne osjećaje većinskog muslimanskog stanovništva u Sarajevu.
Osim što ostaje otvoreno pitanje ko je i kada Konakoviću dao certifikat da određuje šta je dobro, a šta loše za mentalno zdravlje građana Sarajeva, žalosno je da u Narodu i pravdi ne vide da ovakvi homofobni ispadi idu naruku politikama i pojedincima iz našeg najbližeg okruženja koji već decenijama po svijetu pokušavaju da i Sarajevo i Bosnu prokažu kao tamni vilajet, stanište netolerancije, mržnje i zle krvi.
Povijest Sarajeva svjedoči da ono takvo nikad nije bilo i pored teških izazova, kojih nije manjkalo. Zato pametnom narodu ne treba posebno objašnjavati ko je u priči o Paradi ponosa u Sarajevu opasan i štetočina.
