SJEĆANJE

Tri godine od smrti akademika Filipovića: Ovako je govorio jedan od najvećih bh. intelektualaca

Ja sam davno umro, samo ćete morati živjeti s onim što sam ja mislio. Budite uvjereni da će ono što sam ja mislio, živjeti

Avaz

E. Ma.

26.2.2023

Akademik Muhamed Filipović, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, umro je na današnji dan prije tri godine.

Dječak koji je rođen trećeg avgusta 1929. godine u gradu Banja Luka, u porodici Sulejmanbega i Đulhanume Filipović i koji je bio treće i jedino preživjelo dijete rođeno u njihovom braku i prema svome amidži i najstarijem bratu svoga oca dobio ime Muhamed, bio je, kako se to kaže, kasno dijete.

Otac mu je u vrijeme njegovog rođenja imao više od sedamdeset godina, a majka je bila u kasnim tridesetim godinama. Nosio je prezime Filipović i to ne samo po ocu nego i po majci, koja je, također, bila iz velikog roda krajiških Filipovića. Sulejmanbeg je bio od ključkih Filipovića iz odžaka Sredice, dok je Đulhanuma bila iz odžaka kod Glamoča.

Muhamed je još u ranoj mladosti, kao jednogodišnji dječak, dobio nadimak Tunjo, a nadimak mu je dala dadilja Olga Puljić, rodom iz sela Ivanjska, koja je o njemu vodila brigu i dala mu nadimak Tunjo zbog toga što je prva riječ koju je izgovorio bila tunja, tj. rekao je: „Tunj, tunj.“ A mislio je na tunjino drvo pod kojim je porodica ljeti najčešće sjedila i gdje se pila jutarnja i kafa uobičajena poslije ikindije.

Kuća u kojoj je Muhamed rođen bila je tada u vlasništvu Muhamedbega Kulenovića, koji je bio rodom iz Starog Sela kod Varcar-Vakufa i u dalekom srodstvu sa Sulejmanbegom, a nalazila se u širokoj ulici s dvostrukim drvoredom visokih razgranatih stabala lipe, kestena i platana.

Rodni grad Muhameda Filipovića Banja Luka smješten je na srednjem toku rijeke Vrbas, zapravo na izlasku rijeke iz niza kanjona koji se redaju njenim tokom od Jajca do Banje Luke, a na mjestu njenog ulaska u ravnicu koja ima oblik lijevka, pa je po toj karakteristici i polje, koje nastaje na mjestu utoka rijeke Vrbanje u Vrbas, a završava se utokom Vrbasa u Savu, bilo nazvano Lijevče polje.

Centar Vilajeta Bosna i Bosanske krajine

Ulica u kojoj se nalazila Muhamedbegova kuća u vrijeme rođenja malog Muhameda zvala se ulica Muftije Džabića, a nosila je broj 38. Ulica, zapravo avenija, bila je smještena na desnoj obali rijeke i pružala se od mjesta zvanog Prvi Mlin ili naselja Podgaj i vodila do potoka Đurđevac, koji je cijelu desnu stranu gradskog područja presijecao na dva dijela.

Potok Đurđevac dao je ime i mahali Potok, koja je nastajala na prostoru od mjesta njegovog ulaska u gradski atar, kod turbeta poznatog kao Tekija, gdje se održavala proslava Đurđevdana, a završavala je kod nekadašnje Mejdanske džamije, gdje je počinjao atar mahale Mejdan.


Akademik Muhamed Filipović: Veliki značaj. Avaz

Ulica Muftije Džabića vodila je od Podgaja do potoka Đurđevac, a od njega je do izlaska iz grada ili do naselja Rebrovac vodila ulica Dervišića, koja je prolazila kroz dvije mahale, od kojih se prva nazivala Kulmahala, a druga Muhadžirmahala. Oko te dvije ulice nizale su se mahale Podgaj, Mali i Veliki Ćorkovac, Stupnica, Potok, Mala Čaršija, Mejdan, Hazna, Ciganluk, Halilovac i dvije već naznačene mahale. Iza naselja Rebrovac nalazilo se romsko naselje zvano Vlaški Brijeg, koje je kasnije bilo preimenovano u Veseli Brijeg.

Taj dio Banje Luke bio je manji dio ukupnog gradskog teritorija i karakterističan po tome što je bio prošaran brojnim kompleksima zemljišta koje je domaće stanovništvo obrađivalo, a samo je na kraju mahale Mejdan, gdje se danas nalazi naselje Starčevica, postojao trag o tome da je nekada na tom prostoru bila neka ciglana, zbog čega se taj dio mahale nazivao Ćeremethana.

Ime je dobio po vrsti crijepa koji je proizvodila Ćeremethana, a koji se naziva ćeramide. Lijeva obala rijeke Vrbas, od Malte u Gornjem Šeheru do Malte kod Rebrovca, s jedne, i Malte u Bojića Hanu, s druge strane Vrbasa, tj. do završetka nekadašnjeg gradskog atara, obuhvatala je naselja Gornji Šeher, Gornja i Donja Hiseta, Ciglane, Podpećine, Čaršija, Dolac, Ciganluk, Pobrđe, Petrićevac i Pavlovac i navedene mahale i naselja na desnoj obali rijeke sve do kraja gradskog atara obilježenog imenima Bojića Han i Malta.

Taj grad je, još od vremena prvog valije Bosanskog vilajeta i osnivača Donjeg Grada ili moderne Banje Luke, poznatog vakifa gradnje veličanstvene džamije Ferhadije, koju je izgradio Ferhad-paša Sokolović, postao krajem 16. stoljeća administrativni, historijski, politički, ekonomski i kulturni centar Bosanskog vilajeta i Bosanske krajine i po svom položaju u odnosu na glavne pravce širenja Osmanskog carstva, po ljepoti gradnje, bogatstvu okoline i bogatstvu voda i posebno termalnih izvora (Ilidža), privlačno mjesto za ljude koji su u taj grad rado dolazili i u njemu se naseljavali.

Brojna priznanja

Nosilac je brojnih priznanja i nagrada za naučni rad. Bio je član brojnih redakcija sarajevskih časopisa za filozofiju, nauku i kulturu kakvi su Pregled, Dijalog, Lica i dr.

Djela – knjige: Religija i moral (Beograd, 1958), Duhovni život Bosne (Beograd, 1986), Filozofija jezika I-II (I, 1986; II, 1997), Bosna i Hercegovina najznačajnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice (Zagreb, 1993), Bošnjačka politika (1996), Povijest bosanske duhovnosti (1997), Pokušaj jedne duhovne biografije, Komunizam i nostalgija, Bio sam Alijin diplomata I-II, Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995., Islam i teror, Tragedija Bosne (sa Nijazom Durakovićem), Bosna i Europa, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Prethistorija, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Period europeizacije i modernizacije, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Od ulaska Ilira u Historiju do propasti prve bosanske države, Filozofski eseji, Javnost i moral, Ko smo mi Bošnjaci, Fenomen Muftija, Ples mrtvaca oko Mostara, Metodologija znanosti i znastvenog istraživanja, Bosanski duh lebdi nad Bosnom, Bosna i Hercegovina u raljama nacionalizma, U traganju za ljudima i zavičajem. Portreti značajnijih Bosanaca XX vijeka, Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine. Duhovni život Osmanske Bosne i druge knjige i znanstveno-stručni radovi.

U nastavku pročitajte kako je govorio akademik Filipović.

Zemlja s velikom historijom

- Ja sam pokušao dati mom narodu oslonac u tri pravca. Prvi je da shvati da Bošnjaci nisu repa bez korijena i da imaju iza sebe veliku historiju i veliku duhovnu i kulturnu baštinu. To sam učinio u četiri knjige mog djela „Historija duhovnog života na tlu BiH od početaka do danas“, zatim mojim djelima o identitetu mog naroda te o njegovoj zemlji i historiji „Enciklopedija BiH“.


Isto tako, svojim djelima iz oblasti filozofije dao sam dokaze o nesumnjivom filozofskom talentu mog svijeta i naroda, a napisao sam i dosta djela koja prikazuju ključne likove i situacije naše historije. Sve to skupa utemeljuje naš narod i pokazuje da je BiH jedna zemlja s odista velikom historijom. Osim toga, borio sam se protiv onih koji su nas i našu zemlju nihilizirali. To je za jedan ljudski život prilično mnogo.

Brojni i okrutni napadi

- Bio sam predmet ne mnogih nego užasno brojnih i veoma okrutnih napada, punih laži, podmetanja, diskvalifikacija i pokušaja da me se eliminira iz javnog života, nauke, kulture i uopće sa scene, pa može se reći i iz života. Ali, ne ubija se Krajišnik tako lahko. Na meni se izmijenila i kuka i motika i svi ti bijednici nestali su netragom u prašini historije.

Kampanja duga 50 godina

- Kampanja protiv mene traje pedeset godina. Sve je počelo onog momenta kada sam formulirao tezu o bošnjačkom nacionalnom identitetu našeg naroda i o bosanskom duhu naše kulture i cijelog kulturno-civilizacijskog sklopa. Jednostavno, ljudi, a posebno oni koji su nečije sluge i svaki dan očekuju novu naredbu, ne trpe nekoga ko govori jedno te isto već pedeset godina. Pogotovo me ne trpe jer se ispunjava i pokazuje kao tačno sve ono što sam govorio.

Ja sam musliman do kraja

- Oni su mene proglašavali zlom, muslimanskim fundamentalistom, naučnikom koji je doživio muslimanski pubertet. Nakon jedne od tih kampanja, ja sam za zagrebački „Danas“ rekao da ne trebaju tragati za fundamentalistom, jer sam ja fundamentalista! Ja sam musliman do kraja i ništa drugo ne želim biti. Ko god misli da me mijenja i odvaja od toga što ja jesam, nema šanse. Sve to bilo je vezano za program pokušaja denacionalizacije Bošnjaka i muslimana. Kada smo mi postali svjesni ko smo, počeli su napadi na sve nas u BiH. Stigle su prve optužbe za fundamentalizam.


Akademik Filipović: Na meni se izmijenila i kuka i motika i svi ti bijednici nestali su netragom u prašini historije. Avaz

Mi Bošnjaci smetamo

- Nama su prvo govorili da ne trebamo biti muslimani, jer smo moderni ljudi. Kao da, primjerice, svi moderni ljudi svijeta nisu dobri katolici, pravoslavci i drugo. Kada je čovjek poljuljan u svojoj vjeri, onda je poljuljan i u nacionalnom identitetu i destruiran, te je na putu asimilacije. Mnogi naši bili su asimilirani. Kada smo mi uspjeli da rasturimo te pokušaje, kada su naši ljudi počeli davati do znanja da su svjesni svog identiteta, to je izazvalo teške reakcije. Zbog toga nisu pošteđeni Meša Selimović, Mak Dizdar, Derviš Sušić, Midhat Begić, pa ni ja i drugi. Sve to događalo se jednostavno zato što mi Bošnjaci smetamo.

Nisam koristio veze i poznanstva

- Hamdija Pozderac bio je moj veliki prijatelj. Džemal Bijedić bio je prijatelj moje braće. Čak je bio u našoj kući prije Drugog svjetskog rata, a moj brat Ifet uveo ga je u komunizam. Bio sam prijatelj s poznatim književnikom Dervišom Sušićem. No, nikada nisam koristio te veze i poznanstva da bih se zaštitio od napada. Svoje ideje i mišljenje uvijek sam sam branio.

Ideja o bosanskoj stranci

- Ja sam na jednoj konferenciji 1989. godine u zagrebačkoj džamiji, koju sam inicirao, rekao da sve analize u svijetu govore da će pasti komunizam te da će s tim u vezi pasti i komunizam u Jugoslaviji. Padom komunizma past će i Jugoslavija. Ako padne Jugoslavija, glavni problem bit će u BiH, jer će oživjeti nacionalistički apetiti prema nama. Smatrao sam da je najvažniji zadatak da se mi pripremamo za to. Ja sam predložio formiranje jedne bosanske stranke, multilateralne, ali s vodećom ulogom muslimana. Još sam rekao da trebamo ući u savez sa socijaldemokratima, jer oni nemaju ništa osim BiH. Tako bismo privukli Srbe i Hrvate. Time bismo paralisali nacionaliste. Nažalost, rahmetli Alija Izetbegović odbio je tu moju ideju.

Intenzivna borba

- Bio sam diplomata BiH u Velikoj Britaniji, i to 1995. godine, kada se vodila najteža borba, kada se na nama slomila naša pogrešna politika, lopovluk međunarodne zajednice i agresija Srba i Hrvata. Ja sam 68 puta izlazio na BBC, NBS i druge svjetske TV kuće i vodio intenzivnu borbu protiv politike Velike Britanije, Evropske zajednice i srpske politike. Doveo sam do toga da je smijenjen i urednik vijesti na BBC-ju, jer sam dokazao da laže i obmanjuje britansku javnost kada je Mladića prikazivao kao „balkanskog Napoleona“, koji ulazi u Žepu!?

Gospodo, zakasnili ste

- Šta bih, kada bih to mogao, rekao ljudima na svojoj komemoraciji. To je jedina vijest koja će biti apsolutno plasirana u svim medijima, a za neke je tradicionalno da me potpuno ignoriraju i izbjegavaju. Svi će objaviti tu vijest i svi će doći na komemoraciju, a ja bih njima rekao, kad bih mogao ustati i pojaviti se: “Gospodo, zakasnili ste, zakasnili! Ja sam davno umro, samo ćete morati živjeti s onim što sam ja mislio. Budite uvjereni da će ono što sam ja mislio, živjeti.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.