„Je li moguća bosanska nacija?" je naziv rasprave održane u Sarajevu, ali to je bilo i pitanje postavljenog publici. Njih pedesetak je gotovo jednoglasno, podizanjem crvenih i zelenih listića, potvrdno odgovorilo na postavljeno pitanje. No politolog, novinar i sudionik rasprave Tvrtko Milović je odmah upozorio kako bi rezultati istog ispitivanja bili u potpunosti suprotni u drugim dijelovima države, misleći pri tome na entitet Republika Srpska i na zapadnu Hercegovinu gdje većinom žive Srbi, odnosno Hrvati.

„Već nam to govori da je ta nacija praktički nemoguća”, naglašava Milović i dodaje kako je s praktičnog aspekta stvaranje bosanskohercegovačke nacije gotovo nemoguće u ovom trenutku, u ovom vremenu i u ovim granicama BiH.

„Ne znam hoće li to ići u tom smjeru jer mi imamo zaista formirane tri etničke zajednice koje imaju svoje zajedničke komponente i koje se ne daju razbiti silom. Dakle mogu se možda nekim drugim putem, ali ne silom", smatra Milović.

Ugroženi najviše „Bosanci"

S druge strane, potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović vjeruje kako postoji mnogo građana te zemlje koji se osjećaju „prvenstveno kao Bosanci i Hercegovci„ i kojima je to prvi identitet, prije i vjere i prije bošnjaštva, hrvatstva i srpstva. „Smatram da je bosanska nacija najugroženija nacija u BiH i da sva priča od predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka je ustvari samo jedan produkt nacionalizma. U biti trebamo razgovarati o ugroženosti Bosanaca i Hercegovaca u svakom slučaju“, upozorava Stojanović.

„U BiH su čvrsto formirana tri identiteta: bošnjački, hrvatski i srpski kojih se ljudi neće odreći", smatra politolog i novinar Danijel Hadžović. Njemu se čini kako je to „gotova stvar“ i kako su ti povijesni procesi završeni što se vidi po ponašanju ljudi na izborima i njihovom razmišljanju. On nije oduševljen idejom da se pojam Bosanac i Hercegovac uvodi kao četvrta komponenta u politički sistem i da se od toga pravi neki četvrti narod ili četvrta nacionalna skupina.

„Ali mislim da bosanski identitet, da biti Bosanac i Hercegovac, treba prvenstveno tretirati kao nešto što podrazumijeva identifikaciju s državom Bosnom i Hercegovinom i da to treba biti krovni identitet u kojem će se dovoljno komotno osjećati svi građani BiH, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost, bez obzira da li oni bili Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Židovi ili pripadnici bilo koje etničke grupe“ zaključuje Hadžović.

I Bosanac i Bošnjak, Hrvat ili Srbin?

Za političkog analitičara Žarka Papića bosanstvo je zajedništvo, zajednički život, identitetska država i dodaje da to ne znači da treba gušiti nacionalne odrednice i likvidirati nacionalne identitete: „Ja mogu razumjeti dobru volju da budemo jedinstveni i da se suprotstavljamo nacionalizmu, da izlaz vidimo u formiranju bosanske nacije. Ali rezultat je onda potpuno kontraproduktivan. Taj rezultat jača nacionalizme i kod Hrvata i kod Srba. Dakle, potpuno kontraproduktivan učinak.“ Papić je uvjeren kako je „ravnopravnost ključ dobrih odnosa“: „Nova nacija u BiH, koju bi eto nazvali bosanska nacija, nije moguća zato što su u BiH već formirane tri autohtone nacije."

Stojanović je podsjetio i na devedesete prošlog stoljeća u osvit rata kad je veliki broj građana vjerovao kako je borba za identitet Bosanca i Hercegovca završena s nezavisnošću zemlje i „onog trenutka kad smo dobili potvrdu od UN-a da smo država.“

„Međutim, ne lezi vraže, potpisali su Dayton u kojemu je Bosanac i Hercegovac u potpunosti zaobiđen. Ja smatram da za mene kao političara kako je za opstanak BiH ključno identitet identificirati s državom“, smatra Stojanović. A tu ostaje pitanje, kako omogućiti ravnopravnost onih koji se danas izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci?

Stojanović tek može konstatirati kako se osobito u posljednjih trideset godina, većina Srba i Hrvata u BiH odlučna identificirati se prije svega kao Srbi i Hrvati i ne žele se odreći tog identiteta. Vjeruje i kako sve više Bošnjaka želi zadržati taj identitet i ne želi nekakav „bosanskohercegovački“.

I Dodik bio „najveći Bosanac"

„Ono što možemo čuti od dobrog dijela Bošnjaka bliskih političkoj desnici jest kako identitet Bosanca ugrožava i njihovo poimanje pripadnosti, nešto što komada cjelovit identitet Bošnjaka na način kako bi se razjedinili. Tu su dva snažna nacionalizma u Bosni i Hercegovini kroz povijest uspjeli podijeliti BiH i na neki način Bošnjake ostaviti okružene i izolirane i onda bi ih bilo još manje“, smatra Stojanović.

Sudionici rasprave su složni kako se posljednjih godina zaoštrava nacionalistički narativ u cijeloj zemlji i posebno u entitetu Republika Srpska. Uslijed promjene političkog kursa i radikalizacije, koncept identifikacije građana s državom Bosnom i Hercegovinom polako blijedi i kako su propuštene određene prilike u proteklom periodu.

„Da ne spominjem 2000. godinu kad ste imali čak jak lijevi pokret u RS koji je tad predvodio Milorad Dodik i koji su bili za suradnju i za izgradnju bosanskohercegovačke države. Ja čak pamtim Dodikovu rečenicu iz 2002. ili 2003. godine kad kaže ˈNitko ne može voljeti Bosnu i Hercegovinu više od meneˈ", podsjeća Hadžović. No ukazuje kako je situacija danas uvelike drugačija i s državom BiH se identificiraju stanovnici naseljeni uglavnom u bošnjačkim urbanim sredinama.