Svjedoci Državnog tužilaštva su na suđenju za zločine počinjene u Bugojnu kazali da se neki od zatočenika, nakon što su pozvani na razgovor, nikada nisu vratili.

Miroslav Zelić je kazao da je bio specijalac u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i da je do sukoba s Armijom BiH u Bugojnu došlo 16. jula 1993. ubistvom dva pripadnika HVO-a u Vrbanji.

Opći napad

- Opći napad Armije Bosne i Hercegovine je počeo 18., a ja sam bio u Gaju. Sukob je trajao nekih 10-ak dana - rekao je svjedok i dodao da su se poslije toga, na poziv Armije BiH, predali, piše detektor.ba

Prema njegovim riječima, nakon predaje su bili smješteni u maloj prostoriji salona namještaja, koja je bila mračna i s vodom na podu. U kasnijim razgovorima s drugim zarobljenicima saznao je da su neki brutalno pretučeni i iz Prusca odvedeni u nepoznato.

Ispričao je da je sredinom oktobra odveden na stadion ispod tribina, gdje su dovedeni i zatvorenici iz gimnazije. Prisjetio se i da su vođeni na kopanje rovova na prvim linijama u Rajića Polju, gdje su, ispričao je, svakodnevno bili žestoki okršaji.

- Ja sam ranjen 23.oktobra 1993. Taj dan je bio najžešći, mislio sam da niko neće preživjeti - kazao je Zelić, pojašnjavajući da je tada ranjen u nogu, ruku i vrat, kao i da je bio povrijeđen jedan pripadnik Armije BiH.

Zelić je rekao da je iz bolnice vraćen u zatvor, bio je među prozivanim da ide na razgovor, ali mu je, nakon što su ostali zatočenici kazali da je ranjen i ne može hodati, rečeno da ostane.

Zatvorenici 

Kazao je da su drugi prozvani zatvorenici odvedeni i nisu se nikada vratili, ali je kasnije među posmrtnim ostacima pronađeno tijelo Ante Mrkulja na Rostovu.

Zelić je svjedočio na suđenju Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, i Selmi Cikotiću, bivšem komandantu Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotić da nije spriječio podređene pripadnike Armije BiH da počine krivična djela, kao i da je propustio preduzeti mjere zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.

Na pitanje Mlaćine Odbrane da li je ranije kao predsjednik Udruge HVIDRA imao priliku da čuje svjedočenja drugih ranjenika HVO-a, Zelić je potvrdno odgovorio, ali je kazao da se tu radilo o neformalnim razgovorima.

Svjedok Marko Gunjača je kazao je da je bio vojno angažovan u jedinici “Eugen Kvaternik“ HVO-a i da su se 25. jula 1993. predali pripadnicima Armije BiH, koji su im, kako je naveo, garantovali da im neće “dlaka s glave faliti” ako se predaju.

- Odmah su nas povaljali po cesti i počeli uzimati zlato i satove - rekao je svjedok, te dodao da su ih poslije odveli prema Osnovnoj školi “Stipe Đerek” gdje je, prema njegovom sjećanju, “bilo jaukanja“, nakon čega su prebačeni u gimnaziju.

Odvođeni na rad

Gunjača je naveo da su prozivani i odvođeni na rad, te su iz gimnazije prebačeni u salon namještaja.

- Tu je bila katastrofa, mrak, puno vode - kazao je Gunjača i dodao da su ih odatle izvodili na kopanje tranšea u rejonu Sabljara.

Ispričao je da su od septembra 1993. zaprežnim kolima odvoženi na prve linije između HVO-a i Armije RBiH.

Svjedok je na pitanje Tužilaštva nabrojao Miroslava Dilbera, Dragana Erkapića i Dragana Miličevića među zatočenicima koji su pozvani na razgovor i više se nisu vratili.

Dodao je da se među zatvorenicima počelo pričati da su prebačeni u Kazneno-popravni zavod u Zenici, ali nije vidio, iako je čuo da su odvedeni na Rostovo.

Mlaćina braniteljica Sabina Mehić upitala je svjedoka da li je imao saznanja da su pripadnici HVO-a na početku sukoba prvi ubili trojicu policajaca, na šta je negativno odgovorio. Kazao je i da ne zna da li su pripadnici HVO-a prvi postavili punktove.

Nastavak suđenja je 11. juna.