Kraljica Elizabeta u nedjelju obilježava 70 godina na britanskom prijestolju, prekretnicu koju niko od njenih prethodnika nije dostigao u posljednjih 1.000 godina, a koju je samo nekoliko monarha širom svijeta ikada postiglo.

Elizabet (Elizabeth, 95) postala je kraljica Britanije i više od deset drugih kraljevstava uključujući Kanadu, Australiju i Novi Zeland nakon smrti svog oca kralja Džordža VI (George) 6. februara 1952. godine, dok je bila u Keniji na međunarodnoj turneji.

Vijest joj je saopštio njen suprug princ Filip (Philip), koji je umro prošle godine u 99. godini nakon što je više od sedam decenija proveo pored nje.

Elizabet će obilježiti "Dan pristupanja" u četiri oka, kao što je uobičajeno, ne gledajući to kao nešto za proslavu. Ali bit će četiri dana nacionalnih događaja kako bi se obilježio njen platinasti jubilej u junu.

- Iako je to trenutak za nacionalnu proslavu, to će biti dan pomiješanih emocija za Njeno Veličanstvo jer se na taj dan obilježava i 70 godina od smrti njenog voljenog oca Džordža VI - rekao je premijer Boris Džonson (Johnson) parlamentu u srijedu, zahvalivši se kraljici za "njenu neumornu službu".

Elizabet je nastavila da obavlja službene dužnosti iako je u dubokim 90-im, ali je malo viđena u javnosti otkako je u oktobru prošle godine provela noć u bolnici zbog neutvrđene bolesti, a zatim su joj ljekari rekli da se odmori, piše Reuters.

Kako je postala kraljica

Međutim, Bakingemska palača je u petak objavila snimak uoči nedjeljnog obilježavanja, na kojem se vidi kako kraljica gleda predmete sa prethodnih kraljevskih jubileja, kao što je lepeza koja je poklonjena njenoj pra-prabaki kraljici Viktoriji (Victoria) da obilježi njenu 50. godinu na prijestolu 1887. godine, koju su potpisali porodica, prijatelji i političari.

Ironično, Elizabeti nije bilo suđeno da bude monarh po svom rođenju, a postala je kraljica samo zato što je njen ujak Edvard VIII abdicirao da bi bio sa američkom razvedenom Valis Simson (Wallis Simpson).

Ali 2015. je pretekla Viktoriju kao britansku suverenu s najdužom vladavinom u liniji koja vodi porijeklo od normanskog kralja Vilijama I i njegovog osvajanja Engleske 1066. godine.

- Neizbježno, dug život može proći pored mnogih prekretnica - ni moj nije izuzetak - rekla je Elizabet 2015. godine, dodajući da rekord "nije onaj kojem sam ikada težila".

Služilo ju je 14 premijera

Njen sin i nasljednik princ Čarls (Charles) rekao je da je to bio trenutak zbog kojeg su drugi ljudi više uzbuđeni od nje.

Iako je malena rastom, bila je velika figura u Britaniji već sedam decenija. Za to vrijeme nadgledala je velike društvene, ekonomske i političke promjene, uključujući i kraj Britanskog carstva.

Kada je ona stupila na tron, Josef Staljin, Mao Zedong i Heri Trumen (Harry Truman) upravljali su Sovjetskim Savezom, Kinom i Sjedinjenim Državama, redom, dok je Vinston Čurčil (Winston Churchill) bio britanski premijer.

Uključujući Čerčila, služilo ju je 14 premijera - četvrtina svih koliko ih je bilo u Britaniji od Roberta Valpola (Walpole) prije 300 godina. Tokom njene vladavine, bilo je 14 američkih predsjednika.

Kao trenutno najstariji i najduže vladajući monarh na svijetu, njeno globalno prisustvo je također bilo veliko, i ona je zadržala mističnost gotovo bez premca.

Monarhija je pretrpjela niz udaraca

- Ono što govori jeste da kada se šefovi država sastanu, bilo da se radi o G7 ili konferenciji COP, oni žele da se sastanu sa kraljicom - rekla je Ana Vajtlok, profesorica historije monarhije na londonskom Univerzitetu City.

- Oni mogu biti predsjednici ili šefovi država u svojoj zemlji, ali postoji nešto prilično magično u vezi ove minijaturne žene.

Smatra se da je samo nekolicina monarha vladala duže od Elizabete. Francuski kralj Luj XIV, koji je izgradio palaču u Versaju, smatra se rekorderom suverene države, vladao je 72 godine, dok je Sobhuza II bio kralj Svazilenda skoro 83 godine do svoje smrti 1982. godine.

Iako je naklonost javnosti prema njoj i dalje jaka, s oko četiri od pet Britanaca koji imaju povoljan stav, sama monarhija je pretrpjela niz nedavnih udaraca, uključujući i američki sudski postupak za seksualno zlostavljanje protiv njenog drugog sina, princa Endrua (Andrew), što postavlja pitanja o dugotrajnoj budućnost institucije.

- Mislim da je gotovo van svake kritike“, rekao je profesor Vernon Bogdanor, stručnjak za britansku ustavnu historiju.

- Nije da nikada nije pogriješila, to je pozitivnije od toga. Ona nekako instinktivno razumije ono što biste mogli nazvati dušom britanskog naroda.