BIVŠI VLASNIK ČELZIJA

Roman Abramovič: Od siročeta do ruskog oligarha

Školu je napustio sa 16 godina, radio je kao mehaničar i služio u Crvenoj armiji, prije nego što je počeo da prodaje plastične igračke u Moskvi

E. Ć. / BBC

30.3.2022

Roman Abramovič iz mlađih dana. BBC

Ostao je siroče sa tri godine, ali će postati jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Sada su njegove veze sa Vladimirom Putinom lišile Romana Abramoviča (Abramovich) njegovih poslova i reputacije, piše BBC.

- Siguran sam da će se ljudi usredsrediti na mene tri ili četiri dana, ali će to proći - izjavio je ruski milijarder kad je kupio londonski fudbalski klub Čelzi 2003. godine, te dodao da će "zaboraviti ko je on i da mu se to sviđa".

Male su šanse za anonimnost sada, imajući u vidu događaje iz proteklih nekoliko sedmica. 

Poslije višegodišnjih zahtjeva za pomniju analizu Abramovičevih poslovanja, britanska vlada je zamrzla njegova sredstva u Velikoj Britaniji - njegove kuće, umjetnička djela i fudbalski klub Čelzi - i zabranila mu ulazak u zemlju.

Britanska vlada ga je optužila za saučesništvo sa Putinom u invaziji na Ukrajinu. Budući da je oštro podijelio sportske navijače u tom procesu, neki će pozdraviti ovaj pad u nemilost čovjeka koji je dominirao britanskim fudbalom. Ali on je uspijevao da savlada ogromne izazove i ranije u životu.


Od siročeta do tajkuna

Roman Arkadijevič Abramovič rođen je u Saratovu u jugozapadnoj Rusiji, nekoliko stotina kilometara od granice sa Ukrajinom, 1966. godine.

Njegova majka Irina umrla je od trovanja krvi kad je imao jednu godinu, a njegov otac je umro dvije godine kasnije u nesreći sa kranom na gradilištu.

Poslije toga Abramoviča je odgojila rodbina, a on je vrijeme proveo u Komiju, u sjeverozapadnoj Rusiji, gdje je novac bio oskudan, a zimske temperature veoma niske.

- Da budem sasvim iskren, ne mogu reći da sam imao loše djetinjstvo - jednom je rekao za The Guardian u rijetkom intervjuu, obzirom na to da se rijetko pojavljivao u javnosti.

- U djetinjstvu ne možete upoređivati stvari: neko jede šargarepe, neko jede slatkiše, oba imaju dobar ukus. Kad ste dijete, ne pravite razliku - naglasio je on.

Školu je napustio sa 16 godina, radio je kao mehaničar i služio u Crvenoj armiji, prije nego što je počeo da prodaje plastične igračke u Moskvi.

Prešao je na parfeme i dezodoranse, izgradivši bogatstvo pošto je veća otvorenost pod sovjetskim liderom Mihailom Gorbačovim dozvolila veći manevarski prostor preduzetnicima.

„Divlji istok"

Raspad Sovjetskog Saveza, a sa njim i upravljanja države mineralnim bogatstvima, pružio je više prilika, i u ranim dvadesetim, Abramoviču se više puta posrećilo u poslovanju.

Preuzeo je naftnu kompaniju Sibnjeft od ruske vlade na namještenoj aukciji 1995. godine za oko 250 miliona dolara. Prodao ju je nazad vladi za 13 milijardi dolara 2005. godine.

Njegovi advokati tvrde da nema osnova za tvrdnju da je zgrnuo veliko bogatstvo putem kriminala. Međutim, on je 2012. godine na britanskom sudu priznao da je izvršio isplate u svrhu podmićivanja kako bi došlo do njegovog sporazuma za Sibnjeft.

Učestvovao je u „aluminijumskim ratovima" devedesetih, u kojima su se oligarsi - ljudi koji su stekli ogromna bogatstva i političku moć posle pada Sovjetskog Saveza - borili za kontrolu nad ovom ogromnom industrijom.

- Svaka tri dana, neko bi bio ubijen - izjavio je Abramovič 2011. godine, dodavši da ga je ova prijetnja po vlastitu bezbjednost učinila neradim učesnikom u tom poslu. Ali Abramovič je dodatno dokazao koliko je čvrst, stekavši stotine miliona funti usred svog tog haosa.

Ulazak u politiku

Postao je saveznik predsjednika Borisa Jeljcina i igrač na postsovjetskoj moskovskoj političkoj sceni, a jedno vrijeme je čak imao stan u Kremlju.

Kad je Jeljcin podnio ostavku 1999. godine, Abramovič je navodno bio među onima koji su podržali premijera i bivšeg špijuna KGB-a Vladimira Putina kao njegovog nasljednika. 

Kad se Putin ustoličio, želio je da uspostavi dominaciju nad oligarsima. Neki su završili u zatvoru, dok su drugi bili prognani ako nisu pokazali vjernost. Abramoviča nije zadesila nijedna od te dvije sudbine.

On je 2000. godine bio izabran za guvernera osiromašenog regiona Čukotka, na sjeveroistočnom kraju Rusije. Stekao je popularnost pošto je uložio vlastiti novac u socijalnu službu, ali je podnio ostavku na taj položaj 2008. godine.

Sve to vrijeme, održavao je njegove poslovne interese, preuzimajući sva klasična obeležja bogatstva - kupujući umjetničke slike, kuće, automobile, jahte.


London zove

U neobičnom potezu za čovjeka koji se naširoko smatrao povučenim, stidljivim čak, Abramovič je 2003. godine postao slavan širom fudbalskog svijeta kad je kupio Čelui, najveći klub u zapadnom Londonu, u sporazumu vrijednom 140 miliona funti.

- Moja čitava filozofija u životu je ulaganje u profesionalne klubove - rekao je Abramovič Financial timesu.

- U Čukotki imam profesionalne timove , a isto ću uraditi i ovdje.

Pod trenerskom palicom Žozea Murinja (Jose Mourinho) i drugih, Abramovičevo bogatstvo je pomoglo da Čelzi osvoji pet titula Premijer lige, po dvije Lige šampiona i Lige Evrope, pet FA kupova, evropski Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo.

Novac raznih oligarha posljednjih godina je preplavio London.

Smatra se da Abramovičev vlastiti portfolio podrazumijeva vilu sa 15 soba u Kensington Palas Gardensu u zapadnom Londonu, navodno vrijednu više od 150 miliona funti; stan u Čelziju; ranč u Koloradu; i vikendicu na Francuskoj rivijeri.

Njegove jahte - Solaris i Eklips - spadaju među najveće na svijetu. Abramovič, koji se razvodio tri puta, vlasnik je i privatnog aviona.

Tužba za klevetu

Kad ga je 2006. godine The Guardian upitao šta novac može da učini za nekoga, on je odgovorio:

- Ne može da vam kupi sreću. Malo nezavisnosti, da.

On sasvim sigurno ima mnogo novca. Finansijski medijski gigant Boomberg procenjuje da Abramovičevo bogatstvo iznosi 13,7 milijardi dolara, što ga čini 128. najbogatijim čovjekom na svijetu.

Njegov rival Forbs procjenjuje da je to ipak 12,3 milijarde dolara, i stavlja ga na 142. mjesto. Ono što je pod velikim znakom pitanja, međutim, jeste raspon njegove nezavisnosti od Putina.

Prošle godine je Abramovič tužio izdavačku kuću Harper Kolins za klevetu, zbog knjige Putinovi ljudi Katerine Belton, u kojoj se tvrdilo da mu je ruski predsjednik naredio da kupi Čelzi.

Dvije strane postigle su vansudsko poravnanje, kada je izdavač pristao da ubaci dodatna pojašnjenja u knjigu. Ali Abramovičeve veze sa Putinom nastavljale su da ga muče, naročito kad su ruske snage počele da se gomilaju na granici sa Ukrajinom, a potom i izvršile invaziju na nju.

Kad je najavljeno zamrzavanje Abramovičevih i sredstava još šest oligarha u Velikoj Britaniji, ministarka spoljnih poslova Liz Tras (Truss) je izjavila:

- Uz njihove bliske veze sa Putinom, oni su saučesnici u njegovoj agresiji. Krv ukrajinskog naroda je na njihovim rukama.

Abramovič je najavio prodaju Čelzija osam dana prije nego što su mu uvedene sankcije. Neki navijači su nastavili da skandiraju Abramovičevo ime, ali mnogi političari traže da njegova sredstva budu zaplijenjena, a ne samo zamrznuta.

- Nadam se da ću moći da posjetim Stamford Bridž još jedan posljednji put da bih se oprostio od svih vas uživo - poručio je Abramovič navijačima Čelzija.

Ali povratak u zapadni London malo je vjerovatan u dogledno vrijeme. 

U bizarnom obrtu, ispostavilo se da je Abramovič ispoljio simptome navodnog trovanja - zajedno sa višim pregovaračima Ukrajine - na mirovnim pregovorima na ukrajinsko-bjeloruskoj granici održanim početkom marta.

Međutim, pojavio se potom na pregovorima Rusije i Ukrajine u Turskoj, a Kremlj je saopćio da su priče o navodnom trovanju samo nastavak propagandnog rata protiv Rusije, piše BBC.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.