Obilježavanje Svjetskog dana seoskih žena pokrenuto je 1995. godine tokom 4. UN-ove Konferencije o ženama u Pekingu. Cilj je skretanje pažnje na uvjete u kojima žive žene na selu, koji su svakako znatno teži nego oni u kojima žive žene u urbanim područjima. Svaka treća žena u svijetu radi u sektoru poljoprivrede, a seoske žene igraju važnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji, sigurnosti hrane i prehrani, upravljanju zemljištem i prirodnim resursima te brizi o domaćinstvu.
Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena 2016. godine donio je Opću preporuku o pravima žena u ruralnim područjima. Opća preporuka ističe kako su žene u ruralnim područjima i dalje sistemski i trajno suočene s preprekama koje im onemogućavaju da u potpunosti uživaju svoja ljudska prava.
One, navodi se, snose veći dio tereta neplaćenog rada zbog stereotipnih rodnih uloga, nejednakosti u domaćinstvu te nedostatka infrastrukture i usluga, uključujući i one koje se odnose na proizvodnju hrane.
Prava ruralnih žena
Čak i ako su formalno zaposlene, često rade poslove koji su nesigurni, opasni i slabo plaćeni te koje ne pokriva socijalna zaštita. U naročito su nepovoljnijem položaju u odnosu na pristup zdravstvenoj zaštiti. Također je veća vjerovatnost da će žene u ruralnim područjima na svim nivoima biti isključene s vodećih položaja te položaja na kojima se donose odluke. One su pogođene rodno utemeljenim nasiljem te nedostatkom pristupa pravosuđu i efikasnim pravnim sredstvima.
Iako je veći dio Opće preporuke primjeren okvir djelovanja za žene u zemljama u razvoju, Preporuka sadrži i poglavlje posvećeno zaštiti prava ruralnih žena u razvijenim zemljama.
Naime, žene u ruralnim područjima u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju često su suočene sa sličnim izazovima o pitanju siromaštva i isključenosti te mogu imati slične potrebe kad je riječ o dostupnosti usluga, socijalnoj zaštiti i ekonomskom osnaživanju.
