POVRATAK DRŽAVE

Bajden je iz temelja pokušao transformisati američku ekonomiju, ali nije završio posao

Bajden želi oporezovati velike kompanije i bogate kako bi platili velik dio toga

Bajden predstavlja svoju ekonomsku politiku. Wikipedia

Danijal Hadzovic

3.2.2024

Protivnici Džoa Bajdena (Joe Biden) usredotočuju se na njegoe godine kao nešto što ga čini klimavim, zbunjenim i na kraju nepodobnim za dužnost. Stoga je veliki paradoks prvog mandata ovog 81-godišnjaka to što je predsjedao možda najenergičnijom američkom vladom u gotovo pola stoljeća. Oslobodio je val potrošnje koji je nakratko prepolovio stopu siromaštva u zemlji. Udahnuo je život posrnulom sindikalnom pokretu. I stvorio je industrijsku politiku koja ima za cilj preoblikovati američku ekonomiju.

Porast potrošnje

Ima dosta za raspravu o prednostima svega ovoga. Nagli porast savezne potrošnje pogoršao je zabrinjavajuću fiskalnu putanju zemlje. Subvencije firmama za ulaganje u Americi razljutile su američke saveznike i mogle bi završiti uzaludno. Ali ne može se poreći da mnoge od tih politika već imaju učinak. Pogledajte samo procvat u izgradnji fabrika: čak i ako uzmemo u obzir inflaciju, ulaganja u proizvodne pogone više su se nego udvostručila pod predsjednikom Bajdenom, skočivši na najviši rekord.

Što bi Bajden radio u drugom mandatu? Moto reizbora Bajdena - "Možemo završiti posao" - više zvuči kao obećanje poduzetnika nego kao retorika ostarjelog političara. Ipak, prema tvrdnjama predsjednikovih sadašnjih i bivših savjetnika, „Bidenomics“ je tek nešto manje od ekonomske revolucije za Ameriku. Bila bi to revolucija oblikovana vjerom u vladu i nepovjerenjem u tržišta.

Ističe se pet elemenata. Prvi je želja za poticanjem radnika, uglavnom preko sindikata. Drugi je veća socijalna potrošnja, posebno na obrazovanje u ranom djetinjstvu. Treće je stroža politika tržišnog natjecanja kako bi se obuzdao veliki biznis. Četvrto, val ulaganja namijenjen da Ameriku učini zelenijom i produktivnijom. Na kraju, Bajden želi oporezovati velike kompanije i bogate kako bi platili velik dio toga.

Kao i kod svakog predsjednika, Kongres je do sada ograničio program Bajdena. Svih pet elemenata bilo je prisutno u prijedlogu zakona o izgradnji “Vratimo se boljem” od 3,5 biliona dolara koji su demokrati u Zastupničkom domu podržali 2021., samo da bi naišao na poraz u podijeljenom Senatu. Rezultat je da je najistaknutiji dio postojećeg Bidenomicsa investicijski element, koji se sastoji od tri dijela zakona usmjerenih na infrastrukturu, poluvodiče i zelenu tehnologiju. Potpisivanje tri zakona o velikoj potrošnji ipak se računa kao produktivan predsjednički mandat. Oni dodaju poticaj od 2 biliona dolara za preoblikovanje američke ekonomije.

Investicijski programi

Bijela kuća se također nada da će Bajdenovi investicijski programi sami dobiti zamah. "Vrlo smo ugodno iznenađeni mjerom u kojoj je privatni kapital tekao u smjeru naših poticaja", kaže Džered Bernstin (Jared Bernstein), predsjedavajući predsjedničkog Vijeća ekonomskih savjetnika. Velik dio novca odlazi u republikanske države, stvarajući poslovne jedinice i lokalne političare koji bi se protivili rezovima. U međuvremenu postoji, u načelu, dvostranačka podrška federalnoj potrošnji na nauku i tehnologiju kao načinu očuvanja konkurentske prednosti Amerike u odnosu na Kinu. Zato je nekoliko desetaka republikanaca u Zastupničkom domu i Senatu, iako u manjini, glasalo za paket poluvodiča. S obzirom na ovu konstelaciju interesa i utjecaja, industrijske politike koje su definirale bidenomiju u predsjednikovu prvom mandatu vjerojatno bi preživjele njegov drugi mandat, iako u nešto ograničenijem obliku.

Ali što ako bi Bajden bio manje sputan? Da bismo stvarno razumjeli potencijalni opseg Bidenomike, vrijedi se zapitati što bi predsjednik učinio da demokrati na kraju kontroliraju oba doma Kongresa. Ukoliko bi se to desilo, tim Bajdena znao bi da imaju ograničeno vrijeme - vjerojatno samo dvije godine, do sljedećih izbora u sredini mandata - da učine bilo šta važno.

Za početak bi se okrenuli socijalnoj politici. To uključuje besplatnu predškolu za trogodišnjake i četverogodišnjake, izdašne subvencije za brigu o djeci, izdatke za brigu o starijim osobama, prošireni porezni kredit za porodice s djecom i plaćeni roditeljski dopust. Dženet Jelen (Janet Yellen), ministrica finansija, opisala je ovu agendu kao "modernu ekonomiju ponude". Ona tvrdi da bi ulaganja u obrazovanje učinila američke radnike produktivnijima, dok bi ulaganja u skrb oslobodila ljude, posebno žene, da rade, što bi dovelo do veće radne snage. Ali to bi također bilo skupo, do najmanje 100 milijardi dolara godišnje dodatne potrošnje—što bi dodalo pola postotnog boda godišnjem saveznom deficitu (koji je 2023. dosegao 7,5% BDP-a). A provedba bi bila izazovna. Na primjer, finansiranje skrbi za djecu potaknulo bi potražnju za njom, što bi zauzvrat pogoršalo hronični nedostatak njegovatelja.

Bajdenova želja da ojača sindikate također bi dobila novi poticaj. Predsjednik sebe opisuje kao predsjednika koji najviše podržava sindikate u američkoj historiji - što je tvrdnja koja bi mogla biti istinita. U njegovom prvom mandatu podrška sindikatima najjasnije je izražena riječima i simboličnim djelima: kada se u septembru pridružio štrajkajućim automobilskim radnicima u blizini Detroita, postao je prvi predsjednik koji je prošetao kolonom. Predsjednik Bajden bi volio da je učinio više. Isprva je želio mnoge industrijske subvencije uvjetovati time da firme zapošljavaju sindikalne radnike, zahtjev koji nije ušao u zakon. Velika nada radničkog pokreta za drugi Bajdenov mandat je usvajanje pro Acta, koji bi potaknuo kolektivno pregovaranje tako što bi, između ostalog, otežao firmama da interveniraju u glasovima sindikata. To bi predstavljalo kockanje: fleksibilnost američkog tržišta rada izvor je otpornosti ekonomije, što je posljednjih godina bilo dobro za radnike.

Naličje Bajdena koji žudi za odobravanjem kao prosindikalnog predsjednika je to što se na njega također gledalo kao na neprijatelja biznisa. Članovi njegovog kabineta uzdižu zbog ove optužbe, napominjući da su korporativni profiti skočili i da su poduzetnici otvorili rekordan broj preduzeća tijekom njegova prvog mandata. Ipak, najveći pojedinačni razlog zašto je Bidenomics dobio lošu reputaciju njegova je agenda natjecanja, koju vodi Lina Kan (Khan) iz Savezne komisije za trgovinu (ftc). Iako su njeni napori da smanji korporativne divove propali, s neuspjelim tužbama protiv Mete i Microsofta, ona nije gotova. FTC je uveo nove smjernice za reviziju spajanja koje zahtijevaju od regulatora da pomno ispitaju skoro svaki posao koji velike kompanije čini većim, što bi moglo proizvesti još sporniju politiku tržišnog natjecanja. Pretjerana kontrola poslova također bi potrošila oskudne resurse regulatora i zatrovala atmosferu za veliki biznis. Alternativni fokus, na ublažavanje ograničenja korištenja zemljišta i labavljenje licenciranja zanimanja, pružio bi puno zdraviji poticaj konkurenciji.

Kapetan industrije

U isto vrijeme, Bajden bi mogao udvostručiti proizvodnu politiku svog prvog mandata. Oko 50 milijardi dolara poticaja za industriju poluvodiča bio je početak, ali to je malo u odnosu na to koliko je ulaganja potrebno za velike fabrike čipova. Savjetnici govore o naknadnom paketu finansiranja. Također bi postojala želja za izradom novog zakonodavstva kako bi se izgladile neravnine u provedbi industrijske politike. Todd Tucker s Instituta Roosevelt, ljevičarskog think-tanka, zagovara nacionalnu razvojnu banku, stvaranje spremnika novca koji bi se mogao usmjeriti na zaslužne projekte.

Kako sve to platiti? Bajden je odavno jasno dao do znanja da želi povećati poreze na bogate, posebno na kućanstva koja zarađuju više od 400.000 dolara godišnje i na preduzeća. Predsjednikovi savjetnici tvrde da on doista vjeruje u fiskalnu disciplinu. Njegov budžet za tekuću fiskalnu godinu, na primjer, smanjio bi deficit za 3 biliona dolara tokom desetljeća, ili za 1% BDP-a godišnje, prema Odboru za odgovorni savezni budžetu (crfb), neprofitnoj organizaciji. To je, međutim, uvjetovano suzdržanošću demokrata kako porezni prihodi rastu - nešto što je teško zamisliti, kaže Maja Mekginis (Maya MacGuineas) iz CRFB-a.

Značajan po odsutnosti u prvom mandatu Bajdena bio je bilo kakav ozbiljan trgovinski program, osim averzije prema tradicionalnim trgovinskim pregovorima. Možda bi Bajden mogao biti nešto manje opterećen zastrašujućom domaćom politikom trgovinskih sporazuma u drugom mandatu. Jedan od testova bit će mogu li Amerika i Evropa uspostaviti sporazum o kritičnim mineralima, radeći zajedno na osiguravanju inputa za proizvodnju baterija i obuzdavanju ovisnosti o kineskim dobavljačima.

Ali očito nepovjerenje Bajdena prema globalizaciji vjerojatno će isključiti bilo što ambicioznije. Predsjednikova odluka od 26. januara da pauzira odobrenja za izvoz ukapljenog prirodnog plina bila je posljednja demonstracija njegovih protekcionističkih instinkata. I on će gotovo sigurno zadržati čvrst stav prema Kini. Veći dio njegova prvog mandata nagađalo se da će sniziti carine za Kinu. Sada, neki u njegovoj orbiti govore umjesto prilagodbi: smanjenje carina na osnovne potrošačke proizvode, dok ih podiže na proizvode visoke tehnologije.

Većina akcije bi se, dakle, odvijala u domaćoj areni - bojnom polju za sve, od potrošnje za brigu o djeci do subvencija za poluvodiče. Pristalice tvrde da bi te politike učinile Ameriku ravnopravnijom, potaknule njenu industriju i nagnule teren prema radnicima, a dalje od šefova. Drugima oni izgledaju kao povratak velikom vladi, sa zastarjelim fokusom na proizvodnju i sindikate, što bi moglo zategnuti veze sa saveznicima. Bajden je bio najnevjerojatniji radikal u svom prvom mandatu. Ako ankete krenu u njegovu korist, on bi mogao otići još dalje u svom ekonomskom programu.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.