Bio je januar i tog hladnog dana prije dvije godine zvanično je bilo jasno da će bugarski trener Ivajlo Petev (Ivaylo) biti selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Njegovo je imenovanje već u startu udaljilo bh. fudbalske legende Emira Spahića i Sergeja Barbareza od Saveza jer je Spahić htio Barbareza na klupi.

Umjesto, istina, trenerski neiskusnog Sergeja, izabrali smo iskusnog čovjeka koji se svega nagledao, pa i toga da ga istjeruju s press-konferencija, da mu skidaju majice, ali nama je takav „trebao“.

Danas smo mogli imati dvije godine iskusnijeg Sergeja, ali mi imamo dvije godine uhljebljenog Bugarina. Petev sada odlazi, a za njim će, sigurno, žaliti malo ko ko voli reprezentaciju BiH. Taj čovjek je toliko unazadio fudbal u BiH da su mnogi ostali bez riječi i da su slijegali ramenima nakon poraza koje je nizao.

Kao, eto, nakon svih blamaža, stigla je kompenzacija u Ligi nacija, a jasno je da to prvo mjesto za sada nije donijelo ništa, osim mogućeg baraža.

Za svoju fotelju išao je toliko daleko da je u jednom trenutku htio degradirati Pjanića, čovjeka koji je toliko dao za našu zemlju. Kao, eto, on je veliki trener i izostavio je Pjanića. Ustvari, on je odavno trebao izostaviti sebe, jer nam je još dvije godine protraćio. S njim smo potrošili i dvije godine karijere Edina Džeke, dvije godine u kojima se opet nismo plasirali na veliko takmičenje. Ni Edin, koliko god je uljudan i profesionalac, nije zaslužio da ga vodi Petev.

Jer taj bugarski zamalo stručnjak je i sam priznao kako ga je najviše dojmilo to što su naši igrači prihvatili „njegovu ideju“. Ma šta bila ta ideja, čudno je da je to iznenadilo jednog trenera, jer valjda je cilj da igrači prihvate ono što trener traži od njih, naravno ako i sam zna šta traži.

I ko će sada naslijediti Peteva, skoro da i nema brige. Gore ne može. Doći će čovjek koji će imati stav (imaju ga svi koji se spominju), koji će smjeti reći da nećemo igrati u Rusiji. Ovaj je samo slijegao ramenima.