Nova serija Jasmile Žbanić „Znam kako dišeš“ će 6. septembra imati svjetsku premijeru na prestižnom Venecijanskom festivalu. Ovo je prvi put da će jedna TV serija s ovih prostora svoju premijeru doživjeti u sklopu jednog od najvećih svjetskih festivala.

To je još jedan veliki uspjeh bh. rediteljice koja slavu Bosne i Hercegovine godinama pronosi širom svijeta sa svojim filmova, s kojima je stigla čak i na korak do Oskara. I, inače, umjetnici s ovih prostora ne šetaju baš tako po Veneciji, a našoj Jasmili je to drugi put. I film „Quo vadis, Aida?“ svjetsku premijeru imao je na čuvenoj Mostri.

E, sad, da neka sportska reprezentacija igra tog 6. septembra, ili da se tog dana održava neko takmičenje pjevača amatera, a među njima i predstavnici BiH, ili nešto slično, nacija bi se već uveliko „tresla“. Išlo bi odbrojavanje, zagrijavanje, prognoziranje, statusi po društvenim mrežama...

Ovako je to sve u nekim skromnijim okvirima. A onda se postavlja pitanje - zašto. Ne jedno, već hiljadu.

Zašto se ljudi u Bosni i Hercegovini ne hvale tako fantastičnim stvarima koje rade Jasmila Žbanić i njene kolege i zašto im više znači sportski poraz od umjetničkog uspjeha.

Zašto njegujemo mentalitet gubitnika i čekamo, kao, neka bolja vremena, neke bolje ljude i - ko zna šta.

Zašto i u toj umjetnosti više volimo i „guramo“ projekte iz komšiluka i susjedstva „ž“ kvaliteta, dok naši genijalci u poluilegali haraju svijetom.

Fakat - zašto?