Posljednjih mjeseci su viđene neke apsolutno brutalne košgeterske partije košarkaša u NBA ligi. Dvije koje prednjače i one koje su dale inspiraciju ovom tekstu su partije Donovana Mičela (Mitchell) i Demijana Lilarda (Damian Lillard) sa po 71 postignutim poenom.

Gledali smo mnogo nevjerovatnih košgeterskih predstava, treba li ići dalje od Kobijevih 81 ili Karmelovih 62 u Gardenu bez ubačenog šuta za tri poena, ali nekako svi se nadaju da će biti oboren rekord.

Ne oduzimajući ništa od ovih zvijezda današnje košarke, prosječni NBA fan ne može a da ne postavi sebi pitanje, kako li je to Vilt radio?

Vilt Čemberlejn (Wilt Chamberlain) je najdominantniji napadač kojeg je svijet profesionalne košarke ikad vidio, apsolutno čudo prirode, jedan od, ako ne i najtalentovanijih sportista ikad.

Njegovi rekordi i statistike zaista služe kao očni test kod optometriste, pošto veći dio vremena koje provedete gledajući njegovu statistiku vas tjera da ne vjerujete sopstvenim očima. Nešto kao postavljanje pitanja „Jesu li oni stvarno fulili ovdje ovaj zarez, nemoguće je da ima ovoliko *dodaj bilo koji statistički podatak*?”

Čovjek koji je u svakom momentu mogao zatrpati protivnički koš sa 60 poena I uhvatiti 30 skokova, stvari koje je teško postići I na igrici.  

Viltovih 100

“Odigrao sam nekoliko partija flipera, popio nekoliko pica, vodio ljubav sa jednom prekrasnom djevojkom i zatim se rano ujutro zaputio vozom za Filadelfiju...“

Ne, ovo nije početak nekog akcionog filma sa obskurnim glumcem koji pokušava izgledati supermisteriozno, ovako je Vilt govorio o pripremi svoje utakmice protiv Nju Jork Niksa.

Iako je igrao za Filu, Vilt je živio u Nju Jorku i putovao je na svaku utakmicu vozom.

Tako je bilo i na utakmici u kojoj je ubacio 100 poena. Meč u maloj dvorani u Heršiju koji je od Filadelfije udaljen oko 130 kilometara je gledalo oko 4000 gledalaca, iako je Vilt i sam govorio da mu je prišlo na desetine hiljada fanova sa istom pričom.

"E znaš bio sam na utakmici kada si postigao 100 poena“, a njegov odgovor uvijek, sa pogledom iznenađenja, „Bio si tamo? Znaš i ja sam isto...“

Ta utakmica je rijetko koga zanimala, prije početka naravno. Prenosa utakmice nije bilo. Postoji jedino audio zapis iz četvrte četvrtine i nekoliko fotografija od kojih je najčuvenija ona koja vas je i dočekala, Vilt koji drži papir na kojem je napisano 100.

Ni to ne bismo imali, da nije bilo Harvija Polaka (Harvey Pollack) koji je slao izvještaje u nekoliko lokalnih novina iz File, koje nisu imale novca da pošalju svoje ljude ni ovih stotinjak kilometara od Filadelfije.

Vanzemaljac iz Filadelfije

Kako da jedan obični smrtnik ne bude oduševljen onime što je Čemberlejn ostvario u svojoj karijeri?

Atletsko čudovište sa ljubavlju za svim sportovima u najnepoštenijoj eri, barem otkad je na ovom nivou. Mislite da pretjerujem?

100 metara je trčao za 10,9 sekundi. 400 metara je trčao 49 sekundi, u vis je skakao 201cm, kuglu je bacao 17 metara, a u dalj je skakao 6,8 metara.

Vilt je nekoliko puta rekao da je njemu košarka bila igra za „tetkice“, ali da je ona bila svetinja u rodnom mu gradu i on je bio visok, pa su se kockice nekako same složile.

Dominirao je od srednjoškolskih dana, u napadu pogotovo. Postoje zapisi, istiniti ili ne, da je imao niz od tri utakmice u kojima je postizao 74, 78 i 90 poena. Da napomenem još jednom, U SREDNJOJ ŠKOLI!

Niko ne navija za Golijata

Nije puno igrača u historiji ovog sporta čuvano kao Čembrlejn, a sigurno niko nije dobio udaraca kao on. Šakom u leđa i vrat, štipanje, postavljanje nogu pri doskoku, pljuvanje... su samo neke od stvari koje je div morao da trpi. Za čovjeka tolikih gabarita i takvog karaktera, je bio nevjerovatno miran i rijetko je gubio razum.

Nikoga nije bilo briga, čak je i sam izjavio na tu temu da je svijet pun Davida, a da je on Golijat, a niko ne voli Golijata.

Neko je to sjajno opisao riječima „Najbolja stvar za NBA ligu je što je Bog napravio Vilta dobrom osobom... jer nas je mogao sve pobiti lijevom rukom“.

Ponekad bi mu dosadilo konstantno dosađivanje suparnika, pa bi protivničkog centra digao za dres do visine svojih očiju i rekao „Ja mislim da je dosta...“

Koledž titula je i jedina koja mu je ostala nedostižna. U finalu je izgubio od koledža Sjeverna Karolina, a čuvali su ga jedinom mogućom taktikom, onom kojom se i danas znaju čuvati igrači koji su daleko bolji od ostalih na terenu – Trojica oko Vilta, a nek nas ovi ostali pobijede ako mogu, a ne mogu. Kako bi napustio Kansas i otišao na neki drugi koledž, nudilo mu se štošta, od UCLA je dobio ponudu za rast glumačke karijere, Pensilvanija je nudila dijamante.

On je to iskoristio na bolji način. Završio je svoju koledž karijeru ranije i prodao svoju priču novinama za 10.000 dolara. Poređenja radi prosječna plata na godišnjem nivou NBA košarkaša tih godina je bila oko 9.000.   

Dobro došli u profesionalce

Jedna od legendarnijih priča je vezana za Voltera Belamija (Walter Bellamy), sadašnjeg člana „Kuće slavnih“.

Belami koji je također ušao u ligu kao nevjerovatan talenat je imao sljedeću interakciju na prvom upoznavanju sa Viltom.

"Dobar dan gospodine Čembrlejn, ja sam Volter Belami. Zdravo Voltere, ja sam Vilt. Samo da znaš nećeš šutnuti na koš u prvom poluvremenu..."

Vilt mu je slavo treći red tribina prvih devet šuteva na utakmici. Prvi koji je dotakao obruč je došao u nastavku utakmice.

Smatram, ustvari apsolutno sam siguran da niko neće moći objasniti ono što je Čembrlejn uradio u svojoj NBA karijeri. Brojevi za koje niste sigurni da su mogući izvesti ni protiv stolica, kamoli protiv ljudi. Sezona 1961-62 je i dalje statistička anomalija, nešto neponoviljivo.

Zašto pitate se?

Vilt je u toj sezoni imao prosjek od 50,4 poena po utakmici. Hvatao je 26 skokova, a bilježio je nevjerovatnih 48,5 minuta na parketu u prosjeku. I dalje nije jasno? KOŠARKAŠKA UTAKMICA U NBA TRAJE 48 MINUTA! Propustio je svega osam minuta za čitavu sezonu, jer je isključen od strane sudija.

Blokade se u tom periodu lige nisu mjerile, a neki su kunu da je na jednoj utakmici Čembrlejn brojao i do 26 blokiranih šuteva. Vilt je u karijeri imao prosjek od 30 poena i 23 skoka po utakmici, treba li i govoriti da je jedini kojem je to pošlo za rukom.

Uhvatio je 24 hiljade skokova u karijeri. Čisto radi poređenja spomenut ćemo da je u historiji lige samo 28 igrača uspjelo skupiti više od 24.000 poena.

U historiji lige viđeno je 84 utakmice sa 60 ili više poena, on ima zasluge za 32. 7 puta najbolji strijelac lige, 11 puta najbolji skakač, jednom je bio i najbolji asistent. Jedini koji je uspio upisati 4.000 poena u jednoj sezoni. Majkl Džordan (Michael Jordan) je najviše uspio 3.000.

Ove zastrašujuće cifre je postizao sa procentom sa slobodnih bacanja od 51 posto, zamislite šta bi se desilo da je imao volje da ih navježba na 70. 

(Ne)prijateljstva u ligi

Vilt je bio dobar prijatelj sa Bilom Raselom (Bill Russell), još jednim šampionom svog doba, ali prijateljstvo koje je bilo veoma čudno.

U sedmoj utakmici finala između Bostona i Lejkersa iz 1969. godine, Vilt je povrijedio koljeno i nije mogao da završi utakmicu. Raselov komentar na to je bio „Meni bi morali odrezati nogu da ostanem na klupi“.

Zbog ove izjave nisu komunicirali preko dvadeset godina, a pomirenje je stiglo tek sredinom 90-ih godina, nakon Raselovog privatnog, a potom i javnog izvinjenja.

Polarizujuća rasprava koja tinja još od 60-ih godina je ko je imao bolju karijeru, kome ustvari ide prevaga u ovom duelu? Rasel je osvojio mnogo više titula, a Vilt je imao neuporedivo bolju individualnu karijeru. Najvjevoatniji ishod je da je neriješeno, mada treba naglasiti da je Rasel igrao za najboljeg trenera tog vremena – Red Oerbaha (Auerbach), a bio je i okružen mnogo boljim košarkašima, redom svi članovi Kuće slavnih. Vilt je u naponu snage igrao sa prolaznicima dok je bio član Filadelfije, tek pred kraj karijere, odlaskom u Lejkerse je dobio prave saigrače. 

Vilt je bio i mentor jednom od velikana, Karimu Abdul-Džabaru (Kareem Abdul-Jabbar). 

Vilt ga je pustio u svoje društvo, momčića koji ga je nekoliko godina ranije gledao kako skida novčanicu sa vrha table u legendarnom Raker Parku, ali čim je krenuo sa osvajanjem krenule su i kritike Vilta na njegov račun. 

„Sada kada više ne igram istorija će me pamtiti kao nekoga ko je pomogao svojim saigračima da pobjeđuju, dok će tebe pamtiti kao cmizdravca, gubitnika i tipa koji je uvijek odustajao"  – izjava Abdul-Džabara poslije karijere u jednoj od njegovih knjiga. Nikad se nisu stigli pomiriti. 

20.000 žena

Nikad neće biti razjašnjeno da li je njegova priča o 20 hiljada žena sa kojima je navodno spavao istinita, ali u svakom slučaju i kao urbana legenda nije najgora stvar, čisto da se doda na ep o legendarnom košarkašu. Prema pričama onih koji su prisustvovali, njegova kuća u Filadelfiji je ličila na neku vrstu Plejboj vile.

Vilt je u svoje vrijeme bio daleko najplaćeniji košarkaš. Nakon smrti 1999. godine je braći i sestrama, pošto djece nije imao, ostavio preko 25 miliona dolara.

Izbjegavao je doktore, kao vampir sunce. Sedam godina su pokušavali njemu bliski da mu dokažu da problemi sa srcem nisu za igru. Ni to nije pomoglo da prestane zaobilaziti doktore u širokom luku. Povukao se u sebe, nikad nije otišao na operaciju. Izgledao je kao da je izgubio želju da se bori, kao lav pred smrt. Umro je 12. oktobra 1999. godine. Supermen je našao svoj kriptonit, a kriptonit je bio zdravi rad srca. Kad je umro, nikoga nije bilo u blizini. Jednostavno je život živio tako, po nekim svojim pravilima.

Kada je izabran među 50 najboljih igrača NBA lige svih vremena prva rečenica je glasila: „Bio je nezaustavljiva košarkaška sila, najnevjerovatnija napdačka sila ikada viđena u ovoj igri...“

To mu niko ne može osporiti. Stotka je i dalje tu, kuca umjesto srca velikog šampiona.