Mika Špiljak, predsjednik Predsjedništva ondašnje SFR Jugoslavije, 8. februara 1984. godine otvara 14. Zimske olimpijske igre, diže se olimpijska zastava, na stadion Koševo ulazi slovenski skijaš-trkač Ivo Čarman i baklju predaje Sandi Dubravčić. Tačno u 15:44 sati upaljen je olimpijski plamen koji je gorio do 19. februara, plamen koji je obasjao cijelo Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, ali i Jugoslaviju, koji je ponosno plamtio i simbolično pričao o najzvjezdanijem događaju u historiji glavnog grada BiH.

Prošlo je 40 godina od tada, a najpoznatija jugoslavenska klizačica svih vremena, karijeru je posvetila nečemu drugom. Sanda Dubravčić-Šimunjak je ugledna liječnica, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije u Zagrebu.

- Već sam 1980. godine u američkom Lejk Plesidu osjetila duh olimpizma, ali na malo drugačiji način. Sarajevo je, ipak, bilo nešto posebno, cijelo Sarajevo, svi u gradu, disali su za tih 11 dana. To su bile prekrasne, ljudski tople Igre - prisjeća se u razgovoru za „Avaz" Dubravčić-Šimunjak.

Šta Vam je, iz sadašnje perspektive, ostavilo najveći dojam?

- To su bili ljudi, domaćini. Bili su srdačni, otvoreni i susretljivi prema svim gostima. Doslovno su svi živjeli za Igre - tvrdi ova 59-godišnja Zagrepčanka.

Prva ste žena u historiji koja je zapalila plamen na ZOI, a to da ćete biti posljednja nositeljica baklje i nije bila tajna. Kakve je emocije to izazvalo u Vama?

- U novembru 1983. pobijedila sam aktualnu svjetsku prvakinju, a 1981. bila sam proglašena najboljom sportašicom Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Nakon toga je došao poziv iz ondašnjeg Jugoslovenskog olimpijskog komiteta da nosim baklju i zapalim plamen. O tome se pričalo, premda se nije smjelo pričati i znalo se, premda se nije trebalo znati. Jednostavno nije bila toliko velika tajna kao što je to danas. Osjećaj je bio savršen! To je riječima teško opisati. 

Kompletan intervju sa Sandom Dubravčić-Šimunjak možete pročitati u Specijalnom prilogu "Avaza", koji je u prodaji na svim mjestima diljem BiH po cijeni od 2,5 KM.