Selektor Safet Sušić objavio je spisak putnika za Izrael, gdje 16. novembra igramo posljednju utakmicu u ovoj godini, a četvrtu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. godine.
S obzirom na to da će utakmica u Haifi biti sve samo ne prilika za isprobavanje nečeg novog, po prvu pobjedu u ciklusu (imamo dva remija i jedan poraz) idemo s imenima od kojih većina već dugo ima, takoreći, osigurano mjesto na spisku pozivnica, izuzimajući one koji su povrijeđeni, i s nadom da ćemo igrati kao protiv Belgije i ciklus napokon izvesti na pravi put.
Niko za preokret
No, s kakvim, zaista, snagama idemo u Haifu? Koliko je realno nadati se da ćemo pobijediti Izrael s ovim što imamo?
Pogled na proteklih nekoliko sedmica govori da naši internacionalci, oni od kojih očekujemo najviše, ne proživljavaju najljepše trenutke u svojim karijerama. Prošlog vikenda, petorica sa Papetovog spiska nikako nisu igrala, a vikend prije čak sedmorica. A od ostalih, dosta je onih koji igraju povremeno ili premalo. Sve su to podaci za zabrinutost.
Haris Medunjanin, Senad Lulić i Toni Šunjić igraju odlično. Oni najbolji - Edin Džeko, Asmir Begović i Miralem Pjanić - nisu onakvi kakvi znaju biti, ali nastupaju dosta redovno i igraju dosta korektno, s više ili manje dobrim momentima.
No, ako pogledamo ostale, previše ih je ispod crvene linije. Ispada da, ako se neko ozlijedi, adekvatne zamjene za njega nema (ne daj, Bože, da se Džeko povrijedi!). Kao što nema ni igrača koji će u posljednjih 15 minuta ući s klupe i okrenuti nešto u našu korist. Nerealno je očekivati da to učine oni koji ne igraju malo ili nikako.
Selektor Sušić vjerovatno zna zašto, recimo, demantira sam sebe i poziva fudbalera koji već pola godine ne igra ni za jedan klub i koji, kao takav, ne može biti ozbiljan reprezentativac (Ognjen Vranješ) te zašto nije pozvao još jednog izrazitog napadača (kakav god da je) koji bi, u slučaju da se Džeko ozlijedi, zauzeo njegovo mjesto.
Rezultat mjerilo
Nedavno iskazana podrška vodstva Nogometnog saveza BiH i neosporna činjenica da je ovu godinu učinio historijskom, znače da Pape još nije istrošio kredit na klupi reprezentacije. A onima koji sumnjaju u ispravnost njegovih odluka i postavljaju pitanja, ostaje da se nadaju da Pape, kao stručnjak kojem je to posao, zna šta radi i kako to radi. Ko je upravu? Da ne bismo previše pametovali, valjda će odgovor dati - rezultat.
Senad Lulić
Statistički, ove sezone naš najbolji fudbaler u inozemnim ligama. U 11 utakmica, od kojih 10 u Seriji A, Lulić je postigao dva gola i asistirao za tri. Igra u odličnoj formi, a u nekoliko utakmica ove sezone nosio je kapitensku traku tima. Tužno je što u reprezentaciji igra na poziciji na kojoj, evidentno, ne može igrati na tako visokom nivou.
Toni Šunjić
Ovaj momak se velikom brzinom profilira u vrhunskog stopera. Ove sezone je nezamjenjiv član zadnje linije Kubana, petoplasirane ekipe ruske lige. U prvih 12 kola zabilježio je 11 nastupa od po 90 minuta, a postigao je i jedan gol. Priliku koju je dobio od Papeta, koristi maksimalno. Trend sa SP-a nastavio je i u ovim kvalifikacijama, u kojima na svojim plećima nosi našu odbranu.
Haris Medunjanin
Nije lako doći u špansku ligu i odmah postati jedan od najboljih igrača Deportiva, a to je uradio Haris. Naš veznjak zabilježio je 10 nastupa za ekipu s obale Atlantika te je postigao dva gola, Sevilji i Realu. Da nije promašio jedan penal, bilo bi i bolje. Ima 83 posto uspješnih dodavanja i najbolje je ocijenjeni igrač Deportiva. No, mrlja na sve je to što se Deportivo, općenito gledajući, muči.
Emir Spahić
Naš veteran i dalje je vrlo bitan član Bajera. Ove sezone ima 14 nastupa za "Apotekare" i jedan postignuti gol. No, godine čine svoje pa ga zdravlje ne mazi. Kao fudbaler, u tandemu s Tonijem Šunjićem, može još pomoći reprezentaciji. Ako ne bude pravio probleme.
Tino Sušić
Ove sezone postigao je najviše golova od svih naših internacionalaca, čak pet, ali činjenica da igra u Hajduku, ekipi koja, realno, spada u niži razred evropskog nogometa, baca to dostignuće u drugi plan. I dalje važi za talenta, ali bi bilo dobro da ga pokaže u nekoj jačoj ligi. U reprezentaciji, još ničim nije zaslužio da bude prvotimac.
Ermin Bičakčić
Prva tri kola njemačke Bundeslige odigrao je veoma dobro, ali je onda uslijedio pad na zemlju. Zbog povrede, već dugo ne igra za Hofenhajm. Oporavio se, ali je dobio samo mjesto na klupi. Prema trenutnom stanju, rizično je uvrstiti ga u prvi tim reprezentacije.
Ognjen Vranješ
Klupa reprezentacije BiH i pozivi selektora Sušića Ognjenu Vranješu su u posljednjih pola godine jedina veza s fudbalom. Posljednji klupski nastup ovaj stoper imao je 11. maja u dresu Elazigspora i od tada igra samo za reprezentaciju. I to ponekad, jer ga nedostatak klupskih utakmica ne čini fudbalerom koji može značajnije pomoći reprezentaciji. Ostaje pitanje zašto ga Pape uopće zove kada na njega ne može ozbiljno računati.
Mensur Mujdža
Pred njim je, očito, teška sezona. A i pred nama, jer je Mensur fudbaler za kojeg na poziciji desnog beka nemamo dostojnu zamjenu, pa čak i kada ne igra najbolje. Ove sezone ima svega tri ligaška nastupa i 201 minutu na terenu u dresu Frajburga. Premalo.
Izet Hajrović
Od njegovog prelaska iz Galatasaraja u Verder očekivali smo mnogo, ali činjenica da je samo četiri puta bio u njegovoj startnoj postavi nije ohrabrujuća. Postigao je jedan gol, u Kupu Njemačke, ali on može i treba mnogo više.
Sanjin Prcić
Sezona mu je počela odlično, u prvom timu Rena. Ima sedam nastupa, od čega četiri od početka, ali kako takmičenje odmiče, sve rjeđe dobiva priliku. Posljednji put je bio u startnoj postavi 23. septembra. Da bi se ozbiljnije nametnuo u reprezentaciji, mora igrati više.
20 golova postigli su zajedno ove sezone internacionalci sa Papetovog spiska za Izrael, od kojih najviše Tino Sušić (5 za Hajduk) i Edin Džeko (4 za Mančester siti).
