Kristijano Ronaldo (Cristiano Ronaldo) je pao u kaznenom prostoru, Portugalci su napravili pritisak na suca pa je on, uprkos protestima Iranaca otišao pogledati VAR, a kada se vratio pokazao je na bijelu tačku.

Loptu je uzeo upravo Ronaldo, ponovno je imao neobrijanu bradicu koju je označio svojom 'srećonošom' u Rusiji, poljubio je loptu za sreću i - opalio. Ali mreža se nije zatresla. Loptu je prije ulaska u gol zaustavio iranski golman Alireza Beiranvand. Vjerovatno je većina od vas po prvi put čula za ovog čovjeka, ali britanski "Guardian" je još prije početka Svjetskog prvenstva otkrio priču koja se krije iza uspjeha ovog 25-golmana koju itekako vrijedi ispričati. 

Beiranvand je rođen u nomadskoj porodici i pošto je bio najstarije dijete u porodici morao je da, čim je malo stasao, pomaže u svim poslovima. Prvo zaduženje mu je bilo čuvanje ovaca, a svaki slobodan trenutak koristio je da igra fudbal, ali i lokalnu igru Dan Paran - bacanje kamenja u daljinu.

Kada je napunio 12 godina, Beiranvand je trenirao u lokalnom timu u Sarabijasu. Počeo je na mjestu napadača, ali čim je prvi put kročio na gol i napravio nekoliko briljantnih odbrana, dileme više nije bilo. 

On je htio da bude golman, ali njegov otac Morteza, bio je izričito protiv toga da se bavi fudbalom, već da nađe "pristojan posao". 

- Moj otac nije volio fudbal i stalno me je tjerao da radim. Čak mi je cijepao dresove i rukavice i nekoliko puta sam branio golim rukama - priča Beiranvand za londonski "Gardijan".

Otišao je u Teheran u nadi da će se priključiti nekom većem klubu u kojem bi nastavio karijeru. Da bi došao do Teherana morao je da pozajmi novac za kartu za autobus. 

Imao je sreće. U tom autobusu je upoznao fudbalskog trenera Husejna Feiza (Hossein Feiza). Obećao mu je da da može da dođe u tim za plaću od 200.000 tomana (oko 50 eura). Ali, mladi golman nije imao ni gdje da spava, ni novac da jede. 

Noći je provodio na ulici kao beskućnik. Spavao je i pred prostorijama kluba, a kada bi se probudio, vidio bi gomilu kovanica koji su mu prolaznici bacali, vjerujući da je prosjak.

  - Konačno sam od tog novca mogao sebe da častim pristojnim doručkom poslije dužeg vremena - priča golman iranske reprezentacije. 

Naposljetku, trener Feiz mu je dao šansu da se priključi ekipi i zatražio je od saigrača da ga podrže. Za to vrijeme, Beiranvand je spavao kod saigrača u kući da bi se zaposlio u fabrici odjeće, gdje je mogao i da prespava.

Jedno vrijeme je radio i kao perač automobila, da bi u praonicu jednog dana došao čuveni fudbaler Ali Dei (Ali Daei), nekadašnji fudbaler minhenskog Bajerna.

Ubrzo potom upoznao je trenera drugog kluba Naft-e-Teheran i prešao je u taj klub. Spavao je u prostoriji za molitve, ali su mu potom rekli da više ne može tu da noći.

Njegov trener, koji nije znao da mu golman radi u piceriji, svratio je po parče pice. Golman je probao da se sakrije, ponovo ga je bilo sramota, ali ga je vlasnik natjerao da usluži trenera. Taj posao je napustio poslije nekoliko dana.

Tada ga je pozvao trener omladinaca Nafta i ponudio mu da se vrati u klub.

U novom-starom klubu počeo je da blista. Iskustvo iz dječačkih dana kada je sa drugovima bacao kamenje u daljinu mu je sada bilo dragocijeno. Dospio je u sve svjetske medije tako što je asistirao za gol, bacivši loptu rukom čak 70 metara!

 - Prevazišao sam mnoge teškoće, teške dane kako bih ostvario svoj cilj, ali nijednog dana se ne bih odrekao, niti zaboravio, jer sam zahvaljujući svemu tome postao osoba kakva jesam - govori golman Irana.