Zvjezdaši su ga dizali u nebesa, ustajali na tribinama i krstili se, danima prepričavali golove i antologijske poteze. Nekoliko mjeseci poslije, kad je prešao u Partizan, plakalo je više od pola fudbalske Jugoslavije. Milko Đurovski zamijenio je crveno-bijeli za dres najvećeg fudbalskog „neprijatelja“. Zavladala je mržnja... 

– Pamćenje me dobro služi, iako sam davno prešao pedesetu, ali kad gledam kakav se fudbal igra, čini mi se da bih, da mi je krštenica samo malo tanja i svježija i uz neki kilogram manje, komotno mogao da gazim kao nekad i da trčim ka sjevernoj tribini - rekao je Milko Đurovski za "Sportski žurnal".

Prašina se mjesecima dizala. I danas se priča o čuvenom „slučaju Slavko Šajber“.

– Utakmica nije bila namještena! Znam da je Sarajevo tada protiv Crvene zvezde igralo u kombiniranom sastavu, a tada ekipa obično više grize. Dao sam tri gola u prvih 25 minuta, kad smo vidjeli rezultat utakmice u Beogradu, stiskali smo zube i skupljali obraze... - otkriva Đurovski.

Partizanov meč na njegovom stadionu kasnio je...

– Crno-bijeli su davali cvijeće fudbalerima, mi smo na Koševu dali i četvrti gol, poslije penala, prekršaja na meni. Vidjeli smo da je sve to bilo uzalud. Na poluvremenu, trener Gojko Zec rekao nam je: „Igrajte normalno, polako...“ Da smo dali deset golova Sarajevu, napravili bismo bruku - konstatira nekadašnji igrač Beograđana.

Iako su prošle skoro tri i po decenije, i danas se priča o tom vremenu.

– Igrali smo čist fudbal. Znam samo da Sarajlije nisu mogle da brane moje golove. Ponavljam, ništa nije bilo sporno. Da znam nešto, rekao bih vam, budite u to uvjereni. Poručivali su mi pojedinci da je bolje da ne dajem golove, jer ću uskoro da igram u Kupu evropskih šampiona - rekao je Đurovski.