Foto: "The fatal eleven"

OFFSIDE S jedne strane bili su nacisti, s druge strane Slaveni

Bila je to najkrvavija nogometna utakmica ikad odigrana

Autor: Express.hr
04.08.2018 17:35
A
A
A

Legendarni hrvatski novinar Pero Zlatar podsjetio se, kako kaže, "najkrvavije nogometne utakmice ikada odigrane". Ovo je njegovo sjećanje:

- U proljeće 1980. prvi put sam upoznao Kijev, glavni grad Ukrajine. Uz još petnaest država, ona je živjela u sklopu Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), zemlji nepregledno prostrtoj na dva kontinenta, Evropi i Aziji.

S novinarom Vitalijem, koji mi se ponudio za vodiča, krenuo sam u podnevnu šetnju. Zaustavili smo se kraj stadiona Dinama, gusto opkoljenim zelenim raslinjem. Podignut je, takoreći, u srcu prijestonice, udaljen tek na pet minuta bržega hoda od središnje avenije Kreščatik. Vitalij mi je rekao da se s nogometašima Dinama veseli i tuguje nepregledna armija navijača, koje zovu Balješčiki (bolesnici).

  • Foto: ( "The fatal eleven")

- Znaš li da Dinamo podupire više od četvrtine pučanstva 50-milionske Ukrajine? I to najrječitije pokazuje koliko je omiljen - značajno naglasi Vitalij. Nije trebao spomenuti da je i on jedan od njih. 

Ispred glavnog ulaza, na granitnom postolju, uzdiže se mramorni spomenik s četiri mlada lika prkosno podignutih čela, isklesanim u sportskim majicama, gaćicama i kopačkama. I tek što sam zaustio da pitam Vitalija kome je posvećena ta umjetnina, pred nas, kao sletio s neba, osvane krepka starina uspravna stasa i dostojanstvena koraka, kojoj su duboke bore preorale istrošeno lice. Namjernici su ga učas prepoznali i pozdravljali s naglašenim poštovanjem. Muškarci pokrivenih tjemena skinuli su kape i šešire, dok su mu se gologlavi smjerno naklonili. A pridošlica se prisno zagrlio i poljubio s Vitalijem, kako priliči starim prijateljima.

- Makar Gončarenko je kijevska nogometna legenda. Jedna od najblistavijih zvijezda ukrajinskog sporta - svečano mi ga je predstavio. Ubrzo sam od Makara čuo potresno svjedočanstvo o zločinu koji se dogodio u 2. svjetskom ratu, nakon što je njemačka vojska zauzela Kijev. 

Prema njegovu kazivanju, o tome događaju napisano je nebrojeno novinskih priča, objavljena su dva romana, a snimljen je i cjelovečernji igrani film.

Kipovi sa spomenika bijahu vrsni igrači Dinama: Ivan Kuzmenko, Nikolaj Trusevič, Aleksej Klimenko i Nikolaj Korotkik. 

- Vulkanski nadareni miljenici gledalaca. Sagorjeli idoli - turobno promrsi Makar Gončarenko, koji im je bio kapiten momčadi. Dok je pobožno izgovarao njihova imena, debela usnica, raspukla i natekla od prohujale žestoke zime, jako mu je uzdrhtala.

- Pogubljeni su na Babi Jaru! Poslije upokojenja tih divnih momaka odsanjao sam sve svoje snove. Kad legnem, neizdrživo dugo tupo zurim i zadubim se u prazno, sve dok nekako ne zaspim u praskozorje - pridometne Gončarenko, kojega sam s nelagodom navukao da me potanje upozna s Dinamovom krvavom bajkom. 

Sa svojom najsurovijom utakmicom na život i smrt. Kijev je 1941. godine usvuduž i poprijeko osjetio pakleni žar hiljada ubitačnih bombi koje su njemački avioni prosuli po njemu. I nakon tromjesečne opsade, izmučen, izgladnio i teško ranjen, pao je neprijatelju u ruke da sljedećih 779 dana čami pod tuđinskom čizmom.

Osvajači su pretvorili lijepi park Babi Jar u strahotno stratište. Neki od nogometaša Dinama borili su se protiv Nijemaca na ratištima i u partizanskim odredima. A nevoljnici koji su ostali u Kijevu prisilno su, s većinom pučanstva, morali mukotrpno dirinčiti u tvornicama, rudnicima i na žitnim poljima. 

Njemački vojni komandant, u crnoj uniformi i cakleće ulaštenim crnim čizmama, naložio je da mu privedu Makara Gončarenka, najpoznatijeg domaćeg igrača.

  • Foto: ( "The fatal eleven")

- Pozvao sam vas kako bih vam rekao da okupite svoje saigrače - počne smrknuta glasa koji ne podnosi da mu proturječe, pri čemu prijeteće podigne desni kažiprst: "Odlučio sam da za tri dana priredim utakmicu za nezaborav. Vi, iz Dinama, sastat ćete se s momčadi Luftvafea, među kojima su i neki reprezentativci iz naših vodećih prvoligaških klubova. Lično ću se pobrinuti da stadion bude ispunjen do posljednjeg mjesta. Dovest ćemo njemačke vojnike, a, dakako, i vaše sugrađane. Neka se razonode u ovim napetim ratnim vremenima!"

Makaru Gončarenku se zamutilo pred nosom, kao da su mu zakovali čavle u ruke i noge. Zapanjeno se pitao kako će na oči zemljacima kad ih budu vidjeli da se sluganski nadmeću s vojnicima koji su razorili njihovu domovinu te je podjarmili. Protiv sile koja ih ubija, zlostavlja i tjera da tegle do iscrpljenja. Zbog ljage kakvoj nema ravne, njihove osramoćene obraze neće oprati ni sve vode rijeke Dnjepra.

- Ali, gospodine, pa dinamovci koji su u Kijevu, i ja s njima, više od godine nismo dotakli loptu! Iznureni smo i nemamo snage da izdržimo ni deset minuta, a gdje li svih devedeset! Sedam dana u sedmici radimo po četrnaest sati bez predaha, uz tek jedan tanki obrok! Navečer jedva stojimo na nogama - uzaludno se pokušavao suprotstaviti Makar. Glatko izbrijani njemački komandant, kojega je zbog nečuvene okrutnosti ustrašeni narod ispotiha zvao Gospodin Smrt, ustrajao je željezno tvrd: "Nema povlačenja, upamtite Gončarenko! I budite uvjereni kako ni za dlaku ne kanim povući svoju odluku koja je neporeciva, je li vam jasno?.

Komandant hladan poput kamene stijene, izbuljenih svijetlih nepomičnih očiju kao u skakavca, nijemo je navijestio da će se nemilosrdno obračunati s Gončarenkom i dinamovcima ne budu li poslušali njegovu čudovišnu zamisao. To znači da će skončati u jami na Babi Jaru. 

Igraj ili umri! Ojađeni Makar Gončarenko priznao je sebi kako mu toga dana hrabrost nije bila vrlina. Zato što se nije usudio uteći od divljačke zbilje. Nosnice su mu podrhtavale od straha, nalik hrčku bačenu u stakleni kavez u zoološkom vrtu, pred ralje sklupčanoga pitona šarene kože koji će ga progutati za ručak čim se probudi.

Prokleo je trenutak kad je prvi put udario loptu. 

U svakom kutku Kijeva sutradan su se zabjelasali široki pravokutni plakati koji su krupnim slovima najavljivali nevjerovatni sraz Dinama s timom Luftvafea. Sablazan se proširila poput ulja u vodi. Grad je zašutio i zamrlo slušao muklu tišinu. Kao da je bio poklopljen divovskim zvonom bačenim na dno Dnjepra, ispod kojega se ništa ne čuje.