Dvadesettrogodišnji Mirsad Bektić proglašen je jednim od najperspektivnijih MMA boraca u Americi, čime je ne samo skrenuo pažnju javnosti nego i ostvario dječački san. Rođeni Srebreničanin, kojeg je put izbjeglice odveo preko Njemačke u Sjedinjene Američke Države, počeo je kao sedmogodišnjak trenirati karate i boks da bi u martu potpisao ugovor s "The Ultimate Fighting Championshipom" (UFC), jednom od najvećih organizacija za promociju mješovitih borilačkih sportova.
Proradila krv
- Kao srednjoškolac, sa 16 godina počeo sam se baviti i bodibildingom, a onda sam, na prijedlog prijatelja, odlučio da se okušam u MMA disciplini. Čim sam napunio 18, imao sam prvu borbu. Još ne mogu da vjerujem dokle sam došao. Kada su mi javili da postajem član UFC-a, bio sam presretan, ostao sam bez riječi. To je jedna od najvećih svjetskih organizacija za promociju mješovitih borilačkih sportova - govori Bektić.
Do sada nije zabilježio nijedan poraz i svakodnevno naporno radi sa profesionalcima uglednog "American Top Teama" na Floridi, gdje trenutno živi. Snaga, borba i disciplina određuju njegovu svakodnevicu.
- Nekada sam s velikom pažnjom gledao borbe Maksa Holoveja (Max Holloway) i, kada sam saznao da ću se s njim tući 23. avgusta, proradila je krv u meni. On je opasan, visok i dobar u džiu-džici i kik-boksu. Treniram svakog dana. Za Holoveja se posebno pripremam, čak sam išao i na Havaje, gdje sam radio s Bi Džej Penom (B. J. Penn), vrhunskim profesionalcem, poznatim po tome što je postao prvi Amerikanac koji je osvojio zlatnu medalju na Svjetskom džiu-džicu prvenstvu. Za mene je ovo glavni meč - ističe UFC borac, koji je prvi profesionalni nastup upisao 2011. godine i do sada je zabilježio osam pobjeda.
Iako se sve njegove borbe deašavaju daleko od BiH, podrška publike s ovih prostora ne izostaje.
Rat je prošao
- Zahvalan sam našem narodu što prati moje borbe i karijeru. Najbolje se to vidi na Facebooku, gdje mi redovno pristižu lijepe poruke i čestitke - dodaje Bektić.
Nada se i da će jednog dana pokazati svoje kvalitete i pred svojim fanovima u zemlji u kojoj je rođen.
- Jedva čekam da UFC dođe u Bosnu i da moj meč bude glavni. Bilo bi to super. Ja sam iz Srebrenice i svi znaju šta se tamo desilo. Ne volim misliti o ratu, u kojem sam izgubio mnogo članova porodice, nenu, djeda, amidžu... I jeste teško, ali to mi je motivacija da pokažem svijetu da i mi možemo osvojiti svoje snove. Rat je prošao i, bez obzira na nacionalnost, trebamo se pokazati u drugom svjetlu, trebamo dokazati da se možemo izboriti i biti uspješni - poručuje Bektić.
Naizgled grubi sportista otkrio nam je i da u slobodno vrijeme voli da čita, gleda filmove i pleše salsu.
Ne dolazi često u BiH
Mirsad zbog brojnih obaveza ne dolazi često u BiH. Njegova najveća podrška su majka i brat Senad.
- Posljednji put sam bio tu 2008. godine. Moja nena živi u Srebrenici i imamo kuću tamo. Otac mi je u Sarajevu. Slobodno vrijeme koristim da otputujem u Nebrasku, gdje su mi mama, dva brata i sestra. Ni njih nisam vidio sedam mjeseci. Senad i majka pomažu mi da donesem životne odluke. S bratom uglavnom pričam ili o UFC-u ili o djevojkama - kroz smijeh govori Bektić te dodaje da mu mnogo znači i podrška Sulejmana Čamdžića te rođaka Damira i Samira, koji, također, žive na Floridi.
U slobodno vrijeme voli da čita, gleda filmove i pleše salsu
