Iskreni prijatelji poznaju se kad je najteže. A Bosna i Hercegovina dobila je jednog takvog u svojim najtežim trenucima, u jeku agresije na našu državu, kad su mnogi naši sunarodnjaci spas potražili u izbjeglištvu.
Neki su stigli i na sjever Evrope, u Norvešku, a njihova nesretna sudbina zainteresirala je Stajna Vidara Lija (Stein Vidar Lie). Za naš list Vidar Li, inače dugogodišnji novinar, rukometni trener, nastavnik, a prije svega humanista, kaže da je to priča koja traje već 25 godina.
Radio kao novinar
- Radio sam u Općini, a u isto vrijeme i kao novinar, tako sam 1993. došao u kontakt s izbjeglicama iz BiH. Pisao sam o njima.
Također sam organizirao kurseve norveškog jezika, kao i nastavu za djecu na bosanskom.
Kad su se neki od njih na kraju rata vratili u BiH, pitao sam urednika da li ih mogu posjetiti i praviti reportaže. Rekao je da mogu ići i od tada redovno dolazim u BiH barem dva-tri puta godišnje - kaže Vidar Li (73).
Ovih dana ponovo je boravio u našoj državi, u Sarajevi i Jablanici.
Prvo je dolazio kao novinar. Poslije toga je kao nastavnik sa školom organizirao ekskurzije, a sada kao penzioner (u penziji je već osam godina), sa svojim prijateljima, organizira turističke posjete BiH kako bi ih upoznao s našom domovinom.
I ne samo to, ističe Vidarov prijatelj Hamdija Karalić, Stajn je od svoje plaće odvajao stipendije za našu djecu kako bi im olakšao školovanje po povratku iz izbjeglištva...
- I moja supruga i sin su bili izbjeglice, vratili su se ovdje 1995. godine, a sa Stajnom nas veže iskreno prijateljstvo. Za sve što radi, zaslužuje duboko poštovanje svih nas - kaže Karalić.
Srdačan narod
Čitava priča ima i sportski aspekt, jer je Vidar Li decenijama bio aktivan u rukometu. Igrao je u Elverumu, klubu iz svog rodnog grada, koji je danas učesnik Lige prvaka. Poslije se posvetio trenerskom pozivu.
- Trener sam bio 35 godina, najduže sam radio u Sirkenaru, vodio sam uglavnom žensku ekipu.
U međuvremenu sam bio i selektor regionalnih selekcija da bih početkom osamdestih godina prošlog stoljeća sa dvojicom kolega, na poziv norveške federacije, vodio žensku reprezentaciju. Bio je to početak uspona norveškog rukometa - kaže Vidar Li.
Oproštajnu trenersku turneju sa svojim klubom imao je 2011. godine i, naravno, na tom putu nije zaobišao BiH. Igrali su s ženskom ekipom Turbine iz Jablanice, čiji su predstavnici pozvali Stajna da bude njihov gostujući trener.
- Kako imamo istu boju dresova, a Turbini je bila potrebna oprema, pitao sam ljude u mom klubu da li imamo neku opremu da pošaljemo u Jablanicu. Od tada stalno donosim nešto.
Prvo je to bila klupska oprema, kasnije sam našao manje sponzore, koji su finansirali određene stvari, a u posljednje dvije godine i neke veće. Ove godine sam donio 20 vrhunskih lopti - kaže Vidar Li.
Ističe da Bosance i Hercegovce doživljava kao srdačan i duhovit narod.
- Uživam u svakom dolasku u BiH, gdje imam mnogo prijatelja. Od 1995. godine do danas, mnogo toga se promijenilo i obnovilo, ali me žalosti što je mnogima još mnogo toga potrebno da bi imali uistinu kvalitetan život - rekao je Vidar Li.
Talentirane igračice
Norveška je rukometna velesila iz koje odlazi i Stajn. No, naglašava da je utjecaj trenera sa prostora bivše Jugoslavije značajno doprinio razvoju rukometa u Norveškoj.
- Tu staru školu vidim i u BiH, radi se veoma kvalitetno. Primijetio sam mnogo talentiranih igračica, ali su uvjeti problem, odnosno činjenica da se u ženski rukomet nedovoljno ulaže - kaže Vidar Li.
Dovodi sponzore
Vidaru su domaćini u BiH i Jablanici u prethodnih nekoliko dana bili Hamdija Karalić, kao i predstavnici ŽRK Turbina, predsjednica Alma Pinjić, trener prvog tima Maid Tahirović, trener omladinskog pogona Majdin Bajramović te klupski sekretar Šemsudin Halebić.
- Nema riječi kojima bismo mogli zahvaliti Stajnu. U početku, pitanje je da li bismo uopće mogli funkcionirati da nije bilo njegove podrške. Dolazi ovdje o svom trošku, donosi nam opremu, drži treninge...
Čak nam je najavio mogućnost da dobijemo sponzora iz Norveške. U decembru slavimo 50 godina rukometa u Jablanici i pozvali smo ga na svečanost, ali ne kao gosta nego kao domaćina - kaže Tahirović.
