U Hrvatskoj u proteklim danima mnogi spominju ime MMA borca Asmira Sadikovića iz Bosne i Hercegovine. Na zagrebačkom “Nokaut Fighting Championshipu” ponio je titulu nokauta večeri, pobijedivši Ivana Bilića, bivšeg prvaka Hrvatske u tekvondou.
Teži meč
- Očekivao sam mnogo teži meč s obzirom na titule koje su iza Bilića. Meni i mom timu bilo je bitno da ga rušim dole i, iskreno, mislili smo da je tehnički bolji u nekim potezima. Mjesec sam sa Mariom Valentićem radio privatne treninge i tim se znatno poboljšao. Uspio sam ga na kraju nokautirati, jer sam osjetio da to mogu i da sam spreman. Veoma sam sretan zbog te borbe, jer će mi otvoriti mnoga vrata - iskren je Sadiković.
Sportsku karijeru Sadiković je počeo u mjestu Stijene u Cazinu, gdje je rođen. Kad je bio drugi razred osnovne škole, kada je počeo trenirati u Tekvondo klubu Tigar, životna sudbina navela ga je na drugi put.
- U tim dječačkim danima preminuo mi je otac. Kako je radio u Zagrebu, majka je morala da sa mlađim bratom ode tamo, da riješi svu dokumentaciju, a ja sam ostao sa starijim bratom Amirom. Nedugo nakon toga, svi smo se porodično odselili u glavni grad Hrvatske. Krenuo sam u treći razred i nastavio sa svojim treninzima - prisjeća se Sadiković.
U Zagrebu se okušao u raznim vrstama borilačkih sportova da bi u jednom trenutku napravio pauzu.
- Izgubio sam volju za treniranjem. Postalo mi je dosadno i mjesec sam pauzirao. Potom me je stariji brat Amir nagovorio da probam MMA. To me je privuklo, jer sam uvijek bio lud za Mirkom Filipovićem. Nisam propuštao nijednu njegovu borbu, uvijek sam ga čekao budan. Kada sam otišao na prvi trening, trener je odmah vidio da je to sport za mene. Nakon samo četiri treninga, odveo me je na državno prvenstvo, gdje sam osvojio treće mjesto. Tada sam u polufinalu izgubio upravo od Ivana Bilića – govori borac, koji je od tada nastavio nizati pobjede.
Glavni podsticaj
Trenutno se bori za zagrebački “American Top Team”, u kojem su, kako ističe, sve vrhunski borci. Jedan od drugog mnogo toga uče.
- Svi smo kao braća. Izlazim s njihovim bojama, ali je zastava Bosne i Hercegovine uvijek uz mene i nikada je se neću odreći. Tamo sam rođen, to je moja država. Najveća želja mi je da se ostvare uvjeti za borbu u Cazinu, ali i u Sarajevu - iskren je Sadiković.
Sadiković: Dio zagrebačkog “American Top Teama”
Njegova najveća motivacija je stariji brat Amir, koji je, također, MMA borac i s kojim je u istom timu.
- On je moj glavni podsticaj, uvijek me je tjerao na trening. Ranije je trenirao kik-boks i više puta je bio prvak BiH. Nakon toga se oženio i napravio pauzu od sedam godina. Kada sam je počeo MMA, on je krenuo rekreativno i sve više se zagrijavao. U posljednje tri godine je u borbama, a s obzirom na to da ima 35 godina i da je veoma kasno počeo trenirati, niže odlične uspjehe - ističe Sadiković.
U ringu su zajedno samo na treninzima, ali braća ne štede jedan drugog od udaraca.
- Kada drugi dečki vide kako se brat i ja potučemo, odmaknu se od nas. Između nas dvojice uvijek je bilo nadmetanje. Naravno da je bratska ljubav prije svega, ali ne štedimo jedan drugog. Takav odnos nam je put do uspjeha - zaključuje bh. borac.
Treneri dosta razgovoraju s nama
Sadiković smatra da bi današnje mlade generacije, koje nasilje pokazuju na ulici, trebale ispoljavati energiju na treninzima.
- Ovakvi sportovi smiruju. Ne moraju se boriti za medalje, mogu samo trenirati. Naravno, bitno je da te poteze ne upotrebljavaju na ulici, na ljudima koji se ne znaju braniti. Meni je dosta pomoglo, jer sam kao 15-godišnjak bio nestašno dijete. Tek nakon što sam se posvetio treningu, onda se sve posložilo u glavi. Naš trening se ne odnosi samo na fizičke treninge nego treneri dosta razgovaraju s nama, usmjeravaju nas na pravi put - smatra borac.
Zagrebačka buka
- Možda dvaput godišnje dođem u Cazin, jer ne stignem više. Ne uspijemo da se porodično dogovorimo. Sam ne mogu, jer i ne znam mnogo ljudi, osim rodbine, koja, također, više ne živi tamo. No, svakako mi godi otići, jer se odmorim i psihički i fizički od buke u Zagrebu. Sve je tu brzo, dok je u Stijenama sve mirno, opušteno, a ima i dosta prirode – govori Sadiković.
1989. godine rođen je Asmir u Cazinu
14 godina živi u Zagrebu sa porodicom
Kada drugi dečki vide kako se brat i ja potučemo, odmaknu se od nas
