POTRESNO

Predrag Mijatović: Sve što sam stekao mijenjao bih za jedno Andrejevo "zdravo"

Prije više od dvije decenije sreću je pronašao pored supruge Anete Milićević

Mijatović: Jedan od najvećih igrača s prostora bivše Jugoslavije. Arhiv

Avaz.ba

24.12.2019

Bivši fudbaler i sportski direktor Reala Predrag Mijatović prije više od dvije decenije sreću je pronašao pored supruge Anete Milićević, sa kojom je dobio kćerke Nađu, Ninu i Lolu.  

Ona mu je bila velika podrška kada je početkom godine bio optužen za utaju poreza od čak 600. 000 eura. Brzom reakcijom advokata slavni fudbaler je uspio da se riješi optužbi, ali kako sam kaže mrlja je ostala. Sve to je utjecalo na njegov ugled u svijetu fudbala i odnos prema navijačima.

To, međutim, nije jedini put da je Aneta pokazala da Predrag na nju može da se osloni. Kada mu je prije deset godina preminuo sin Andrej, kojeg je pored prvijenca Luke (28), dobio u braku sa Elenom Karaman Karić, sve je činila kako bi mu zalijčila rane. Mijatović je, s punim pravom, naziva svojom boljom polovinom, ali i motorom koji ga pokreće.

- Aneta je sve što jedan muškarac može da poželi. Jaka je, hrabra i inteligentna žena, koja na najbolji mogući način umije da me usmjeri i pomogne mi da donesem pravu odluku. Volim da kažem kako je ona jedno kompletno, prelijepo i predobro stvorenje. Prihvatila me je sa svim manama, a mog bolesnog sina kao da ga je sama rodila – ponosno kaže Mijatović za Story.rs.

Potom je supruzi odao priznanje i za snalažljivost u braku.

– Među nama nije sve idealno, jer ja umijem da budem težak čovjek. Međutim, ona je pronašla način da naš brak funkcionira. Kao i svaki drugi par, umijemo da se posvađamo, što je i normalno, ali vodimo se izrekom: “Ko se ljuti, taj se voli”. Znate, kada su supružnici privrženi jedno drugome, poštuju se, a prije svega, razumeju se, sve može da se prevaziđe - dodaje Mijatović. 

Razumijevanje supruge slavni sportista imao je čak i kada je nakon završetka pojslednje igračke sezone poželio da život nastavi u Valensiji. Tu odluku donio je u želji da što više vremena provede pored bolesnog sina, koji je zbog cerebralne paralize bio smješten u jednoj ustanovi u tom gradu.

– To su momenti kada shvatite da sve što imate i što možete da stvorite ne može da vam pomogne. Rješenje ne zavisi od vašeg uspjeha, niti kontakata ili novca, jednostavno ste u božjim rukama i jedino vam preostaje da se molite da bolest prestane. Moram da priznam da je čitava ta situacija u velikoj mjeri utjecala na moje emocionalno sazrijevanje, kao i odnos prema uspjesima. Naime, kad god bi mi kroz glavu prolazila euforija i ludilo zbog postignutih golova i navijača, Andrej je dobivao neku od svojih kriza. Često je završavao u bolnici, što sam shvatao kao opomene. U smislu: “Sve ti to, druže, dobro radiš, ali život je nešto potpuno drugo” – govorio je svojevremeno Mijatović, koji ni deset godina kasnije nije uspio ublažiti bol zbog smrti nasljednika.

– Sve što sam u životu stekao mijenjao bih za život, zdravlje ili samo jedno Andrejevo "Zdravo, kako si" - rekao je Mijatović.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.