Dok su još na prozorima bile one UNHCR folije, jednog običnog septembarskog dana prije 25 godina kroz prozor u Radićevoj 8 uletjela je neka ptica... Napravila krug iznad naših glava i izletjela...
Bio je to, hajmo reći, historijski sastanak redakcije pred početak projekta „Dnevni avaz“. I sada, nakon svega, jasno je da je to bio dobar znak.
I valjda je to svima jasno. A za to ima barem 9.000 „malih“ razloga!
A, kada sam pisao uvodni tekst za 7000. broj, iz kojeg sam „ukrao“ ponešto za ovaj 9000., napisao sam „i sada s merakom, kada uđem negdje u kafanu, pred onima što su tada govorili: „Trajat ćete do Nove godine“ samo onako jalijaški namignem!
U pamćenje ostaje urezana ona večer kada smo čekali Pingu iz štamparije da donese prve primjerke... A čuvena Lada spremna da ih razveze do prvih čitalaca.
Ostala je upamćena i Zrinkina rečenica upućena dolje potpisanom, koji je od prvog dana u “Avazu“. A glasila je: „Daj, ostavi te brkove, počupat ćeš ih!“
A posebno je važno da je „Avaz“ bio prava škola novinarstva, stotine i stotine djece su prve korake napravile u ovoj novini, a danas su cijenjeni novinari, urednici, poslovni ljudi... I ponosan sam kada me sretnu i kažu „kako ste, uredniče“.
Ali „Avaz“ je prije svega jedna velika porodica.
