Povodom 40 godina od osnivanja “Mladih muslimana”, izborni gubitnik i predsjednik SDA Bakir Izetbegović dao je intervju za svoje gebelsovsko tursko glasilo na bosanskom jeziku. I dok je prije desetak godina Izetbegović bezuspješno pokušavao hinjiti modernog evropskog konzervativca, njegovo najprije učvršćivanje na vlasti, a potom silazak s nje Izetbegovića su naveli da do kraja izađe iz ormara i otkrije ono svoje istinsko ideološko lice.

Božiji zakoni

Nakon što je ponovio opće stvari o “Mladim muslimanima”, kao političkom pokretu koji je bio inspiriran vjerom (dakle, islamističkom pokretu), Izetbegović je na pitanje kako reagira na optužbe da je SDA islamistička stranka povezana s “Muslimanskim bratstvom” dao odgovor koji je, vjerovatno, i samog sagovornika mogao iznenaditi.

- Ne bismo se trebali izvinjavati zato što smo muslimani, tvrditi da nismo islamisti itd., jer time legaliziramo tvrdnju da je islam problem. Islam nije problem, predanost Bogu, odnosno islam je suština svake vjere i svake pozitivne ideologije - rekao je Izetbegović, u nastavku iznoseći mnoštvo kritika na račun stanja u svijetu i ističući da je jedino rješenje „povratak istinskoj vjeri“.

Dalje je Izetbegović nastavio s opasnim tezama kako je Bog odredio zakone, a nered napravili ljudi izmišljajući svoje, zbog čega srljamo u propast. Nije Izetbegović propustio priliku ni da crta metu na čelo novoj vlasti u BiH čije je pripadnike proglasio Bošnjacima ateistima koji proganjaju muslimane te zaključio da, kao što su nekoć služili komunistima, danas služe zapadnim ambasadama.

Sve je začinjeno zaključkom da „Mladi muslimani“ nisu prošlost, nego budućnost.

Ovo je samo dio skandaloznih tvrdnji koje je Izetbegović iznio u ovom razgovoru.

One do kraja otkrivaju stvarne političke ciljeve i ideološke aspiracije koje su neprihvatljive u svakom sekularnom i demokratskom društvu.

Naime, temelji takvog društva su razdvojenost religije i države. Sloboda vjeroispovijesti neupitno je pravo svakog građanina koje mora biti osigurano, no ona mora biti odvojena od države. Tek u državi koja se u vezi s tim ponaša neutralno, ne namećući ili ne promovirajući neku specijalnu religiju, može se stvoriti istinski slobodan društveni okvir u kojem građani mogu slobodno upražnjavati ili ne upražnjavati određenu vjeru.

No, ideologija islamizma pak tu granicu između religije iz države želi izbrisati. Iako se različiti islamistički pokreti razlikuju, kako u tumačenju islama tako i u metodama, prije svega žele li svoj cilj ostvariti demokratskim ili revolucionarnim putem – bazični cilj je isti – uspostaviti državu utemeljenu na vjerskim pravilima i zakonima.

Drugim riječima, to je ono što Izetbegović objašnjava riječima: „Bog je stvorio svijet koji perfektno funkcionira, odredio mjere i zakone.“

 Društvo diskriminacije

No, šta se dešava u takvom društvu s onim pojedincima koji ne žele živjeti po takvim zakonima „koje je Bog stvorio“? I ko uopće jasno treba da tumači kakvi su ti zakoni? Pa, odgovor nam upravo daju režimi poput onog u Iranu, čijeg je ministra vanjskih poslova Izetbegović nedavno primio u Sarajevu, u kojem će zakone definirati mule, a svi koji se protive nametnutim vjerskim zakonima završavati kao žrtve brutalne represije.

Tvrdnjom da su „Mladi muslimani“ budućnost ove zemlje on zapravo šalje i jednu krajnje diskriminatornu poruku. Umjesto države koja je svjetonazorski neutralna i svim građanima, bez obzira na njihovu vjersku opredijeljenost i socijalno porijeklo, omogućava jednake mogućnosti, ova poruka sugerira da društvo treba nastaviti funkcionirati na principu da se pripadnicima ove grupe osigurava posebno mjesto zbog njihove sektaške pripadnosti, omogućavajući im različite privilegije i rukovodeća mjesta u ključnim segmentima.

U ovom intervjuu Izetbegović je direktno otkrio svoje islamističke političke poglede i pokazao zašto je za bošnjački narod i njegovu evropsku budućnost opasnost ne da Izetbegović bude na vlasti, nego da zadrži bilo kakvu poziciju moći u društvu.

Okretanje od Alije

U konačnici, Izetbegovićeva izjava suprotna je i samom djelovanju njegovog oca. Jednom kada je došao na vlast, on je i sam od dobrog dijela svojih mladomuslimanskih ideala morao odustati, a u praksi provoditi mnogo inkluzivniju i otvoreniju politiku koja je težila, posebno u početku, ka svebosanskom pokretu u kojem su vrata bila otvorena i pojedincima koji su bili sušta suprotnost od “Mladih muslimana”, od u intervjuu spomenutog Munira Alibabića, preko bivšeg premijera Hakije Turajlića, do generala poput Jovana Divjaka i Stjepana Šibera.