Povodom Međunarodnog dana oboljelih od celijakije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (SUM) u četvrtak je održan simpozij "Celijakija – bolest s tisuću lica" koji je okupio veliki broj stručnjaka iz ovog područja i koji su prisutnima svojim predavanjima prikazali sve aspekte ove bolesti, koja je posljednjih godina u porastu.

Dekan Medicinskog fakulteta SUM-a Ivan Ćavar rekao je kako se ovaj fakultet posljednjih nekoliko godina, osim nastavne aktivnosti, trudi i nastoji promovirati znanost, sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima i organizirati simpozije ovakve vrste.

Bolest s hiljadu lica

- Simpozij će nam reći sve o celijakiji, doista o bolesti s tisuću lica, koja osim medicinskog predstavlja i javno-zdravstveni problem te socijalno-psihološki problem. Današnji predavači će na sveobuhvatan način reći sve o ovoj bolesti, a studenti medicine, mladi liječnici i drugi stručnjaci s područja biomedicine, kao i sama javnost, će biti detaljno upoznati sa samom bolešću. Obradit će se svi aspekti ove bolesti koja ona sa sobom nosi, od genetike do liječenja, ali i do socijalno-psiholoških problema – kazao je Ćavar.

Istaknuo je kako je celijakije bilo oduvijek, samo što su dijagnostičke mogućnosti prije bile puno manje i da se zbog toga celijakija otkrivala u manjem opsegu.

- Epidemiološka istraživanja su potvrdila da jedan posto svjetske populacije danas boluje od celijakije te kako se njezina učestalost i pojavnost povećavaju iz godine u godinu. Sigurno možemo reći da je danas učestalost celijakije veća u odnosu na razdoblje od prije 30 ili 40 godina. Jedan od glavnih razloga za to je industrijska obrada hrane, mi danas konzumiramo žitarice koje su industrijski obrađene i takve vrste kemijski prerađenog glutena predstavlja veliki problem – smatra Ćavar.

Predsjednica udruge oboljelih od celijakije „Gluten Free“Snježana Anić potvrdila je kako se kod nas još ne zna točan broj oboljelih od ove bolesti.

- Ono što moramo naglasiti da je prevalencija (broj svih slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu, op. a.) ove bolesti u stalnom porastu. Sve češće se sumnja na celijakiju i sve češće se ona i utvrđuje – naglasila je Anić.

Govorila je i o tome tko danas obolijeva više od celijakije.

- Prije se mislilo da ova bolest zahvaća samo ranu dječju dob i da s pubertetom „izlazi“, no to nije tako. Celijakija zahvaća sve bez obzira na spol, dob i ostalo. Zastupljena je kod svih, a možemo samo reći da se kod djece češće prepozna jer ima nekakve klasične simptome, dok u kasnijoj dobi ona već pravi problem i pojavljuje se kroz neka druga autoimuna oboljenja – pojašnjava predsjednica udruge „Gluten Free“.

Otkrila je i koji su bili motivi za osnivanje udruge.

- Upravo jedan od motiva pokretanja udruge je bila loša kvaliteta života, odnosno poteškoće s kojima su se oboljeli od celijakije susretali i dalje se susreću. To se posebno odnosi na održavanje stroge bezglutenske prehrane koja je jedini lijek za oboljele, što zbog visokih cijena tih namirnica, što zbog manjka financijske podrške cijelog sustava, ali nerazumijevanja okoline. Iz toga je nastala prirodna potreba za okupljanjem i djelovanjem kako bi smo okupili sve oboljele od celijakije, sve intolerantne na gluten i one koji iz bilo kojih drugih razloga ne smiju konzumirati gluten – izjavila je Anić.

Drži i da je potreban jedan multidisciplinaran pristup pri tretmanu ove bolesti, od podrške liječnika, financijske podrške od sustava, do podrške od okoline

Gastroenterolog dr. Emil Babić je pojasnio zašto se za celijakiju kaže da je „bolest s tisuću lica“.

- Problem je u tome što je daleko najveći broj pacijenata praktično nedijagnosticiran, ovisno o različitoj kliničkoj dobi ona se klinički različito prezentira. Najveći broj pacijenata u odrasloj dobi ima nekakve anemije, malnutricije itd., a u dječjoj dobi su to sasvim drugi simptomi poput proljeva, slabijeg napredovanja, konstipacije. Pretpostavka je da 80 posto ljudi čak i ne zna da uopće ima celijakiju. Ona se relativno lako dijagnosticira, a s druge strane je jako dobra terapija. Bezglutenska dijeta praktično te ljude pretvara u zdrave ljude i zbog toga organiziramo ovakve simpozije kako bi osvijestili opću populaciju – izjavio je Babić.

Više faktora

Potvrdio je kako na pojavu celijakije može utjecati više čimbenika.

- Danas imamo jako puno autoimunih bolesti, kada imate njihov porast onda ima i jako puno celijakije. Puno se više sada o tome misli, prije nije. Do 2010. godine se smatralo kako djeca jako teško mogu imati celijakiju, što je bilo apsolutno pogrešno. Također, bitnu stvar igra i dostupnost i izloženost glutenu, on je jeftin, može se jesti u jako velikim količinama i lako je dostupan – rekao je Babić.

Ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanske županije Milenko Bevanda naglašava kako se oboljelima od celijakije treba pružiti pomoć koja im treba.

- Razgovarao sam s predstavnicima udruge, da dođemo do približnog broja oboljelih od celijakije kako bi onda tim našim pacijentima mogli pružiti pomoć koja im treba. Ovo je specifična grupa bolesnika kojima je hrana zapravo lijek. Ako gledamo da se svim pacijentima moraju osigurati lijekovi onda na taj način moramo gledati i ove pacijente kako bi podržali inicijativu za što veće sufinanciranje njihovih potreba. Znamo da je prevalencija celijakije jako visoka, iznosi sedam posto što je više od upalnih bolesti crijeva, negdje u blizini dijabetesa. Mislimo da je broj oboljelih celijakije puno veći nego što nam govori neki sada približni podaci – zaključio je Bevanda.

Celijakija je nepodnošljivost organizma na gluten - bjelančevinu koje ima u žitaricama: pšenici, raži, ječmu. Posljedica je tipična glutenska enteropatija koja se manifestira kod nekih osoba i izaziva teško oštećenje sluznice tankog crijeva, zbog čega je umanjena resorpcija hrane.