U izbornoj noći u Zagrebu sve su parlamentarne stranke slavile svoj rezultat, iako nikakvih značajnih promjena u odnosu na prošli mandat nije bilo.

HDZ jeste doživio blagi pad i sa 66 saborskih mjesta (od 151) pali su na 61, ali i dalje su pokazali da su uvjerljivo najveća stranka u Hrvatskoj.

SDP, sa sličnom koalicijom kao na prethodnim izborima, skočio sa 41 na 42, uprkos funkcionerskoj kampanji predsjednika države Zorana Milanovića, kojem je Ustavni sud zabranio kandidaturu na ovim izborima.

Slavio je i Domovinski pokret pad sa 16 na 14 mandata, ali i koalicija možemo neznatan rast sa sedam na 10 mandata, iako su bili ponudili Sandru Benčić kao kandidatkinju za premijerku. Most je ostvario rast sa osam na 11 mandata, ali odmah nakon izbora bračni par Raspudić (Nino i Marija) su ih napustili.

Nedostatak koalicionog kapaciteta

Ono što je interesantno je da su stranke od centra ka lijevo, tačnije koalicija oko SDP-a “Rijeke pravde”, Možemo i manje stranke IDS i Fokus dobile 82.087 glasova više od HDZ-a, no izborni sistem Hrvatske je takav da dosta toga ovisi o tome kako su raspoređeni glasovi po izbornim jedinicama i gdje za razliku od BiH nema kompenzacijskih mandata koji ispravljaju ovakve nepravde.

No, sve i da to nije tako, koalicioni kapacitet ovih stranaka je praktički nikakav. Jedina realna šansa, gledajući ideološku profilaciju, bi za njih mogla biti privlačenje na svoju stranu stranaka nacionalnih manjina, koje imaju osam zagarantiranih mandata, što nije ni približno potrebnih 76 mandata.

Ipak, u izbornoj noći je predsjednik SDP-a Peđa Grbin sav ushićen govorio o tome kako je vrlo važno da su dvije trećine građana glasale protiv HDZ-a i da će učiniti sve da formiraju Vladu. Time je najavio i razgovore sa krajnjim desničarskim strankama Most-om i Domovinskim pokretom.

Domovinski pokret, stranka u kojoj su brojni članovi nekadašnje radikalnije struje HDZ-a, su svjesni da su u odličnoj poziciji. Sa HDZ-om i nacionalnim manjinama bi matematički mogli formirati Vladu, a na drugoj strani sa kompletnom ljevicom, centrom i nacionalnim manjinama. Sada Domovinski pokret pregovara sa obje strane i postavlja svoje uslove, a po svemu sudeći ideja SDP-a o širokoj anti HDZ koaliciji je već osuđena na propast.

Neprihvatljivi partneri

Koalicija Možemo ne želi biti dio Vlade čiji je dio desničarski Domovinski pokret, kao ni Domovinski pokret čiji je dio Možemo. Također Domovinski pokret ne želi da dio Vlade bude stranka srpske nacionalne manjine SDSS, koja ima tri mandata. Bez Možemo i SDSS-a anti HDZ koalicija gubi 13 mandata, a sa Domovinskim pokretom dobijaju 14. Praktički, ostaju na istom.

Zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić jučer je još jednom potvrdio da ne dolazi u obzirom koalicija sa Možemo i SDSS-om ni u kojem slučaju te tako još jednom zacementirao nade dosadašnje opozicije da će postati vlast, iako su se iz SDP-a mogli čuti neki optimistični tonovi nakon sastanka s predstavnicima Domovinskog pokreta.

Tako je SDP, umjesto da je odmah pošteno priznao poraz, samo otišao u jednu bespotrebnu avanturu kaljanja obraza razgovarajući sa onim koji su sušta ideološka suprotnost. Tako su ušli u razgovore sa strankom koju vodi Ivan Penava, koji je jedva dočekao da se dvojezične table u Vukovaru ukinu nakon što se smanjio broj Srba u tom gradu ispod trećine, a uvođenje tih tabli je bio jedan od najhrabrijih poteza Zorana Milanovića dok je obnašao premijersku funkciju. Svjesno je time gubio glasove i izazvao gnjev kako bi omogućio srpskoj nacionalnoj manjini prava. Te table su odmah po postavljanju izazvale demonstracije i bile razbijane.

Čeka se Domovinski pokret

Na drugoj strani, dogovor Domovinskog pokreta sa HDZ-om ne bi trebao biti toliki problem, pogotovo kada se uzme u obzir da su se i prije četiri godine, pod vodstvom Miroslava Škore, “nudili” HDZ-u, no Plenković je procijenio da bi I u Briselu bilo prihvatljivije da se formira vlada samo sa nacionalnim manjinama, bez radikalnih desničara.

Ono što je jedini kamen spoticanja između HDZ-a i Domovinskog pokreta je to što Domovinski pokret insistira da dio nove Vlade ne bude SDSS, a HDZ-u se nije lako odreći SDSS-a, jer su im u prošlom mandate držali labilnu parlamentarnu većinu.

Most kao partner anti HDZ koalicije umjesto Domovinskog pokreta nije dovoljan za formiranje parlamentarne većine ali, po svemu sudeći, neće biti ni dio koalicije sa HDZ-om.

Nije realno ni da se u narednom period desi da sedam “preletača” dođe na stranu HDZ-a i da s njima i nacionalnim manjinama formiraju novu vladu, pa je po svemu sudeći scenario vrlo jasan – ili će Domovinski pokret koalirati sa HDZ-om ili će Hrvatska u ovoj godini umjesto tri izborna procesa imati četiri, odnosno i nove parlamentarne izbore.